Divlje su životinje ugrožene uglavnom zbog gubitka staništa ili smanjenja brojnosti populacija zbog povećane smrtnosti jedinki. Spašavanje jedinki ugroženih vrsta životinja, njihove liječenje i rehabilitacija, omogućuju njihovo vraćanje u prirodu tj. očuvanje brojnosti populacija. Iako mnogi ljudi smatraju da su ozlijeđene životinje izgubljene za prirodu i da treba prepustiti prirodi da odluči o njihovoj sudbini, dugogodišnja praksa spašavanja i liječenja divljih životinja je pokazala da itekako ima smisla «miješati» se u spašavanje ozlijeđenih životinja, jer je veliki dio spašenih jedinki pokazao da je povratak u prirodu bio uspješan. A činjenica je da ljudi najviše nailaze na divlje životinje čije je ozlijeđivanje uzrokovao čovjek, bilo da se radi o sudaru sa motornim vozilom, nastrijeljivanju, sudaru sa prozorima, trovanju, što svakako nisu prirodne situacije u kojima nam prirodni procesi mogu biti izlika da okrenemo glavu.

Svatko može pomoći u očuvanju vrsta sa minimalnim naporom – telefonskim pozivom upućenim oporavilištu za divlje životinje, pružanjem prve pomoći, transportom životinje do veterinara ili oporavilišta

 U Hrvatskoj mjere zaštite divljih životinja još nisu dovoljno razvijene ni implementirane, a javnost nije dovoljno upoznata sa ulogom i važnošću divljih životinja u prirodi. Na mnogim mjestima se divlje životinje još percipiraju kao nešto štetno (pogotovo veliki predatori i ptice grabljivice), ljudi ne znaju kako izbjeći sukobe sa njima i uništavaju ih na razne načine (lov, trovanje, zamke). Urbanizacija je također utjecala na smanjenje staništa divljih životinja, te one sve češće dolaze u kontakt sa ljudima koji obično završava sa negativnim posljedicama po životinje. Trgovina ugroženim vrstama životinja uzima sve više maha i u Hrvatskoj, pa su sve učestalije zaplijene krijumčarenih životinja na graničnim prijelazima, aerodromu, ili otuđivanje divljih životinja za privatne zbirke (zmije, kornjače).

Dio stanovništva je ipak senzibiliziran za probleme životinja, pa traže pomoć kod nalaska ranjenih jedinki, napuštenih mladunaca ili izvanrednih situacija koje ne mogu riješiti zbog neznanja kako postupiti sa divljom životinjom.

Za pružanje pomoći ranjenim i bolesnim divljim životinjama, napuštenim mladuncima ili zaplijenjenim životinjama, bilo je neophodno osigurati i izgraditi mjesta gdje će se one zbrinjavati, rehabilitirati, te u skladu s rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu prirode, puštati u prirodu, ili se zadržavati u oporavilištu, te koristiti u drugim programima oporavilišta (kao razmnožavanje, edukacija i sl.).

Zato su osnovani centri za zbrinjavanje divljih životinja koji uz pomoć građana, volontera i raznih stručnih institucija organiziraju spašavanje i transport životinja u kritičnom stanju do oporavilišta, pružaju životinjama adekvatnu pomoć, liječenje i rehabilitaciju, te ih (ako je moguće), vraćaju u prirodu. Za svaki segment spašavanja i rehabilitacije, potrebno je uspostaviti suradnju oporavilišta sa nadležnim institucijama (za zbrinjavanje životinja, unapređenje zakonskih propisa), educirati javnost o potrebi i važnosti spašavanja životinja, pružiti im mogućnost stalnoga kontakta za dojave o pronađenim životinjama, davanje savjeta za rješavanje sukoba sa divljim životinjama, obučiti volontere i osoblje oporavilišta za pravilno postupanje sa životinjama.

Oporavilišta za divlje životinje u Hrvatskoj

 AWAP Udruga za zaštitu divljih životinja

Jablanska 17A, 10 293 Kraj Gornji, Zaprešić

Tel./Fax. 01 339 2795; GSM: 091 230 2215, 098 281 648

e-mail: ingeborg.bata@gmail.com

www.awap.hr

Kontakt osobe: Ingeborg Bata, Zoran Horvat

Sokolarski centar

Dubrava-Škugori bb 22000 Šibenik

Tel/fax 022 219 224, GSM 091 5067610, GSM 091 5320067

e-mail: emilio.mendjusic@si.htnet.hr

www.sokolarskicentar.com

Kontakt osobe: Emilio Menđušić, Alemka Škugor

Akvarijum Pula – Centar za oporavak morskih kornjača

Verudela b.b., 52100 Pula

Tel. 052/381-402
e-mail: infos@aquarium.hr

http://www.aquarium.hr/hrv/centar-za-oporavak-kornjaca/

Kontakt osobe: Karin Gobić Medica i Milena Mičić

Centar za zbrinjavanje zakonom zaštićenih životinja Ruščica

Ruščičkih žrtava 51, 35208 Ruščica

Tel 035/457-005, GSM 098/802-678

zoovrt@gmail.com

Kontakt osoba: Mirko Milec

Eko-centar «Caput Insulae – Beli» (ECCIB)

Beli 4, HR-51559 Beli - Otok Cres

Tel./Fax. 051 840 525; GSM 091 3357 123

E-mail: caput.insulae@ri.htnet.hr

http://supovi.hr/

Kontakt osoba: Goran Sušić

Ciljevi rada oporavilišta za divlje životinje

 I. Unaprijediti znanje stanovništva kako voditi normalan suživot sa divljim životinjama, spriječiti potencijalne sukobe.

 Ljudi predstavljaju najveću prijetnju divljim životinjama te moraju znati kako postupati pri susretu sa divljim životinjama, što činiti da ne privlače divlje životinje koje im mogu pričinjavati štete u svoja dvorišta, kako štititi domaće životinje.

 II. Educirati o potrebi i načinima spašavanja ozlijeđenih divljih životinja, te odbačenih mladunaca.

 Rehabilitacija divljih životinja počinje onoga trenutka kad zabrinuti čovjek pristupi ozlijeđenoj životinji. Najmanje što svatko može učiniti je da telefonom pozove stručne osobe iz oporavilišta, ali ljudi većinom ulože i dodatni trud, pa slijedeći stručne savjete, pomognu i u transportu životinje. Izuzetno je važno kontaktirati stručne ljude, pogotovo kod nalaska mladih životinja, koje često nisu «napuštene».

III. Zaštititi ugrožene vrste kroz interdisciplinarni pristup promoviranjem etičkih, profesionalnih i znanstvenih standarda za brigu o divljim životinjama.

 Oporavak divljih životinja može se poboljšati ako djelatnici oporavilišta razmjenjuju svoja iskustva sa suradnicima, zajedno razvijaju bolje protokole za hranjenje, minimalne standarde držanja životinja, rade na istraživanjima što se događa sa puštenim životinjama i podijele svoja saznanja putem znanstvenih časopisa, prezentacija na stručnim kongresima i drugim publiciranim materijalima.

 IV. Osigurati da se divlje životinje u kritičnom stanju spase i transportiraju do oporavilišta gdje će im se pružiti njega, liječenje i rehabilitacija.

 Divlje životinje često mogu zadobiti ozlijede koje zahtijevaju veliku stručnost u liječenju, kakvu im mogu pružiti samo stručnjaci koji su se specijalizirali za tu vrstu posla. Veterinari koji su specijalizirali njegu kućnih ljubimaca često nemaju iskustva i specifična znanja za liječenje divljih životinja i moraju surađivati sa kolegama koji imaju iskustva u radu sa divljim životinjama.

 V. Povećati kvalitetu rehabilitacije divljih životinja.

 Kvaliteta rehabilitacije može se povećati specijaliziranim edukacijama ljudi koji nemaju puno mogućnosti za direktan kontakt sa divljim životinjama.

 VI. Utjecati na poboljšanje legislative o zaštiti divljih životinja, njihovih staništa i rehabilitaciji.

 Primjerima iz prakse, a u suradnji sa stručnim institucijama, nevladinim udrugama koje rade na očuvanju prirode i medijima, može se utjecati na promjenu zakonskih odredbi u cilju zaštite divljih životinja i njihovih staništa.

 VII. Zbrinuti zaplijenjene divlje životinje.

 Zaplijenjene divlje životinje, koje su pojedinci ilegalno držali u zatočeništvu, kao i zaplijenjene divlje životinje koje su bile ilegalno transportirane preko granice, potrebno je smjestiti u oporavilišta te nakon liječenja i rehabilitacije, uz pomoć nadležnih institucija, vratiti ih u prirodu, zemlju porijekla ili uključiti u programe umjetnog uzgoja ugroženih vrsta.

 VIII. Uzgojiti ugrožene vrste divljih životinja od jedinki iz oporavilišta koje se ne mogu vratiti u prirodu.

 Jedinke koje nisu sposobne samostalno preživjeti u prirodi mogu povećati brojnost populacija u prirodi puštanjem njihova potomstva u prirodu.