Biološko suzbijanje dio je prirode otkako se život počeo razvijati. To je jedan od prirodnih reduktora brojnosti vrste. Možemo ga nazvati i prirodnim neprijateljem, a uglavnom se svodi na način prehrane predatora koji se dijele na grabežljivce, parazite (parazitoide) i uzročnike bolesti. Grabežljivci koji se hrane kukcima nazivaju se entomofagni grabežljivci. Zavisno od vrste, specijaliziraju se za određeni stadij domara. Uglavnom su polifagi, te im izvor hrane rijetko kad predstavlja problem. Pravi su paraziti vrste čiji domari nastave svoj život nakon osobne koristi istih, dok parazitidi iskoriste svoju žrtvu- domara do smrti. Možemo ih naći unutar domaćina (endoparaziti) ili izvan (ektoparaziti).  Instiktivno obilježe svoju žrtvu tako da drugi paraziti ne napadaju već zaraženu žrtvu. Ima slučajeva kada se to dogodi, ili da parazit napadne parazita.

Biološko suzbijanje možemo provesti na tri načina: očuvanje ili stvaranje pogodnih uvjeta autohtonim vrstama grabežljivaca (razna skloništa, vlažna mjesta itd...), uzgojem, razmnožavanjem autohtonih prirodnih neprijatelja te puštanje istog na područje koje iziskuje redukciju vrsta, te unosom prirodnih neprijatelja iz njihovog prirodnog staništa.

Najmanje posla iziskuje pravljenje adekvatnog skrovišta (nabacane cjepanice uz ili u vrtu, kore stabala, kamenje, crijepovi...). Etika nalaže da se nove vrste koje ne obitavaju u određenom kraju ne unose iz razloga što se biološka ravnoteža lako zaljulja ukoliko unešena vrsta nema prirodnog neprijatelja. Automatski se u pitanje dovodi i bioraznolikost, najezda unešene vrste i slično.

Grabežljivi predatori nisu samo kukci već brojni, ptice, gmazovi pa čak i sisavci koji nenamjerno prožvaču desetine kukaca sa livada ili drveća. Često se među njima nađu i korisni kukci (u poljoprivrednom smislu rečeno), no sve je to dio prirode koji se ne odražava ni na bioraznolikost ni na vrstu.  Kukci grabežljivci su anatomski građeni tako da mogu vrlo lako i brzo savladati svoj plijen. Noge udešene za trčanje i usni aparat za griženje i žvakanje zaista mu daju veliku prednost pred jednom, recimo gusjenicom leptira. No plijen često igra pametnu igru, pa su mnoge vrste evoluirale da izgledaju gotovo identično kao njihovo stanište. Upravo iz razloga da zavaraju grabežljivce i prežive. Ta pojava naziva se mimikrija (stapanje sa okolinom).  U, kako je nazivamo, okrutnoj prirodi, bez prestanka se odvija borba za život. Svaki grabežljivac svakoga trenutka može postati plijen. Opstaju samo oni najbolji, slobodno možemo reći najsposobniji. Iz tog razloga, evolucija je vrlo potrebna pojava, a sa svrhom preživljavanja.

Ukoliko postoji mogućnost, dobro je uz rub vrta zasaditi živicu, a ako se radi o većoj oranici, po sredini ostaviti neobrađeni i nepokošeni uzdužni komad na kojem će obitavati razni prirodni neprijatelji nepoželjnih kukaca u vrtu. Zakorovljeno tlo daleko je pogodnije za korisne kukce u vrtu nego golo tlo. Ono će također dijelom odvuć kukce koji se hrane korjenjem sa glavnih kultura pa će šteta bti manja. Dobro je korov pošišati na određenu visinu kako se nebi dalje sjemenio.  Mnoge vrste odraslih oblika entomofaga hrane se nektarom i peludom, pa im je biljni pokrov izuzetno važan za hranu i zaklon. Malčiranje također vrlo povoljno djeluje na prisustvo predatora.

Često korištenje herbicida na cijeloj površini pogoduje razvoju neželjenih vrsta kukaca jer se tretiranjem uništavaju svi korisni kukci. Ukoliko je tlo golo, nametnici će se namnožiti u poražavajućem broju i borba će biti izgubljena. Preostati će jedino kontinuirano tretiranje herbicidima.  Ptice grabljivice svakako treba dočekati u vrt raširenih ruku, te im postaviti neke elemente koje će ih privući. Razne kućice odličan su «atraktant», a stup u obliku slova T omogućit će im dobro sletište kao i odličan pogled na obradivu površinu. Zimi ih u vrtu treba hraniti kako bi ostale u što većem broju. Rado jedu razno uzgojeno sjemenje (broskva, suncokret...), istopljeno salo nasuto u okrenutu i izrezanu bocu, pomiješano sa sjemenkama savršen je obrok za zimske dane. Dok je salo još toplo, poželjno je u njega staviti neki štap, pa kad se boca okrene ptice će imati gdje sletiti i ukusno se hraniti, sve do proljeća kada se sve hranilice maknu iz vrta, kako bi ptice napadale kukce.

U Europi se sve više koriste vrste stjenica Orius sp. za biološku kontrolu štetnika u vrtu.  Uzgajaju se i puštaju u vrt. Na tržištu se mogu pronaći pod nazivom «Orion», «Oryus system» ili «Thripor». Ličinka stjenice u svom razvoju uništi 300-600 kukaca, a imago preko stotinjak manjih kukaca dnevno.  Razne muhe i ose najeznice napadat će nepoželjne kukce u vrtu parazitirajući ih i time prekinuti njihov daljnji ciklus. Od kornjaša najviše se uzgajaju božje ovčice (Coccinellidae). Štetnicima se hrane i ličinke ali i odrasli oblici, tako da su to veoma korisni kukci u vrtu.  Jedan imago ili ličinka dnevno pojede oko 20-30 ušiju, a za vrijeme svoga života i preko 500.

Tekstove pripremio: Boris Pavelić

Fotografije: Boris Pavelić, Gordana Pavoković