Sisavci
Ptice
Kukci
Člankonošci
Pčele
Apolon
Zaštita bioraznolikosti u vrtu
Gmazovi i vodozemci
Ostali članci koje možete pogledati:
Zaštita bioraznolikosti u vrtu
 
Zaštita bioraznolikosti u vrtu 
 

 

kukci (172).jpg

Život u ovom turbulentnom funky selu navodi nas na veoma brz i stresan način života, ali sa jednakim ciljem kao i sva druga živa bića na Zemlji: opstati i razmnožiti se u dovoljnom broju koji jamči kontinuitet vrste. Razmjerno čovjekovoj evoluciji, razvijala se i poljoprivreda. Ona prvotna, primitivna, sastojala se od uzgoja i njegovanja lokalnih ali koncentriranih kultura. Branili smo ih, od kako ih nazivamo - štetnih kukaca (štetnih u poljoprivrednom smislu jer ljudima izazivaju ekonomske štete, u daljnjem tekstu - štetnika) mehaničkim metodama koje su se bazirale na sakupljanju i uništenju štetnika. Štetnik u biološkom smislu ne postoji, jer svaka vrsta ima svoju funkciju u prirodi. U poljoprivredi, kukci mogu predstavljati zaista velik problem zbog svoje invazivnosti, reprodukcije, izdržljivosti itd. Bilo da se radi o velikim poljoprivrednim zemljištima, ili malim osobnim vrtovima, uz ostale vrste koje mogu izazvati ekonomske štete (puževe, glodavce, ptice, razne sisavce...), kukci su uvijek prisutni i mogu prouzročiti velike gubitke priroda (kvalitete i kvantitete proizvoda).

 kukci (200).jpg

Danas u poljoprivrednim ljekarnama imamo zaista velik broj kemijskih preparata za uništenje kukaca. To su tzv. insekticidi koji mogu biti želučani, kontaktni, itd.... Primjena im je veoma brza i jednostavna, ali posljedice su katastofalne ukoliko situaciju promotrimo iz više perspektiva. Insekticidi ubijaju sve kukce, i one štetne ali i one korisne koji zapravo reduciraju nepoželjne kukce u vrtu. Na taj način djeluju na bioraznolikost u tom malom ekosustavu - vrtu. Onečišćuje se tlo, sama kultura, pa i podzemne vode. Insekticidi su «jednokratnog» djelovanja, prestankom tretiranja može doći do najezde štetnika i kobnih posljedica za naše kulture, odnosno nas. Često se dešava da se zbog neznanja površina tretira pogrešnom kemikalijom, pa se virusna oboljenja nastoje riješiti insekticidima i obrnuto.

 

Najstarija i po (ne)onečišćenju najoptimalnija metoda jest biološko suzbijanje neželjenih kukaca, koje se vrši bio-preparatima (uglavnom kućne radinosti) ili mehaničkim suzbijanjem. Biotehnička sredstva nemaju «cidno» (lat. ubiti) djelovanje već se kukci suzbijaju na druge načine (smanjenje, odbijanje itd.). Važno je prepoznati vrstu kukca te znati pravovaljano smanjiti njegovu brojnost.  Ekološko suzbijanje odnosi se na ono suzbijanje kojim se ne ugrožava niti smanjuje bioraznolikost ekosustava (vrta i okolice). Važno je brojčano smanjiti populaciju neželjenih kukaca u tolikoj mjeri da se zaštitimo od ozbiljnih šteta, a ne ih potpuno istrijebiti sa tog područja (što negativno utječe na cijeli ekosustav).

Najčešći neželjeni kukci su krumpirova zlatica (Leptinotarsa decemlineata), žilogriz (Capnodis tenebrionis), hrušt (Melolontha melolontha),  rovac (Gryllotalpa gryllotapla), lisne uši (Aphididae), leptiri bijelci kupusari (Pieridae), itd...

Jedna od najvećih prevencija pri uzgoju kultura jest plodored - rotiranje kultura na obradivoj površini svake godine. Izrazito je važno (zbog napada kukaca i «istrošenosti» tla) biljke rotirati i svake minimalno 3. godine kulturu vraćati na isto mjesto. Time se automatski suzbijaju kukci slabe mobilnosti. Primjerice monofagni crni žitarac (Zabrus tenebriodes), čija ženka odlaže jaja prije nicanja novog usjeva, pa ih zato odlaže na strništu. Ovaj je nametnik problem samo gdje se ponavlja uzgoj pšenice.

kukci (204).jpg

Tekstove pripremio: Boris Pavelić

Fotografije: Boris Pavelić, Gordana Pavoković

 

Udruga Animalia © 2009.

CM sustav - Naid Haskic