IZVUČENO IZ VUČJE OSOBNE ISKAZNICE ILI DA LI STE ZNALI

tragovi vuka u snijegu

-          da u svijetu postoje tri vrste vuka, sivi vuk, crveni vuk i abesinijski vuk,

             a da kod nas živi autohtoni sivi vuk,

-          da je visok na hrptu 70 cm, dugačak (bez repa) oko 130 cm,

            a s repom 170 cm, težak prosječno 30 do 35 kg, a može težiti do 65 kg,

-          da je nekad živio na cijelom teritoriju Hrvatske, osim na otocima,

            a sada samo u najvišim i izoliranijim dijelovima Dinarida,

-          da ga je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bilo manje

            od pedeset što ga je činilo najugroženijim kopnenim sisavcem u Hrvatskoj,

-          da mu se od onda brojno stanje popravilo i da ih danas u

            Hrvatskoj obitava oko 200 primjeraka (Kusak, usmeno),

-          da je u Hrvatskoj glavni uzrok smrtnosti vuka ubijanje od strane čovjeka,

-          da se do sredine 1970-tih godina redovito uz odstrjel koji je i danas prisutan,

            trovao i lovio u zamke, a ti su načini i danas povremeno prisutni u Lici i

            Dalmaciji,

-          da je kod nas formalno zaštićen, ali se uopće ne sankcionira krivolov na njega,

-          da živi 8 do 10 godina u divljini, a u zatočeništvu do 18 godina,

-          da prosječno dnevno prijeđu do 35 km, a da mogu trčati brže od 50 km/h,

-          da se za razliku od psa pare samo jednom godišnje,

-          da se u čoporu pari samo jedan par vukova (alfa), a ne svi vukovi,

-          da je čopor obiteljska zajednica u kojoj su svi članovi čopora potomci

             iz više generacija roditeljskog para koji vodi čopor,

-          da, ako vlada oskudica plijena, izostaje parenje i potomci u toj godini i

             tako vuk samoregulira svoje brojno stanje,

-          sezona parenja je kod nas siječanj, veljača, graviditet traje 63 dana, 4 do 6

            mladih, svi se članovi čopora brinu za mladunčad,

-          da spolno sazrijeva sa dvije godine i tada napušta roditeljski čopor

            te traži svoj teritorij i vuka suprotnog spola da zajedno formiraju svoj čopor,

-          da je u tom razdoblju najranjiviji i tu je najveća prirodna smrtnost

            vuka ili od gladi ili od drugih vukova na čijem se teritoriju zatekne,

-          da je čeljust vuka (zbog građe glave) puno jača od pseće (čak i od pit bula),

            da ima pritisak od 300 kg po cm kvadratnom,

-          da je vuk teritorijalna životinja koja ima teritorij koji brani, obilježava i čuva,

-          da su im glavni plijen srne i jeleni te zečevi i divlje svinje,

             a u Dalmaciji koze i ovce, (jer u Dalmaciji nema prirodnog plijena)

-          da je veličina čopora u Hrvatskoj od 3 do 10 jedinki, prosječno 4 do 6,

-          da nije uspješan lovac, lov mu uspijeva u jednom od deset pokušaja,

-          da je u lovu selektor, bira stare, slabije ili bolesne jedinke i tako

            sudjeluje u prirodnoj selekciji,

-          da može danima izdržati bez hrane,

-          da komunicira s drugim vukovima putem zavijanja, cviljenja,

            režanja, govorom tijela i očiju, uriniranjem, grebanjem, izmetom,

-          da veličina teritorija čopora ovisi o količini dostupne hrane,

             više hrane manji teritorij i obrnuto,

-          da su vrlo lukavi i pametni i mnogi su narodi (naročito lovački nastrojeni)

            učili od vuka i cijene vuka, za razliku od sjedilačkih naroda

            (stočara i zemljoradnika) koji su ga mrzili i uništavali – primjer za prve su

            Indijanci, Mongoli i  Vikinzi, a za druge europski narodi poput

            Slavena i Germana,

-          kao plastični primjer lukavstva je primjer iz lova gdje vukovi ne idu u

            lov u blizini svog   brloga, da ne izdaju prisustvo svojih mladih već idu u

            udaljenija područja u lov, ili kad love žrtvu, jedan vuk koji lovi direktno

            trči sporije, dok ostali sa bokova trče brže, prestižu žrtvu i sijeku joj put.

-          da vukovi ne zavijaju na mjesec, zavijaju kao znak svog prisustva,

            nakon što su ulovili plijen ili kako bi se ponovo okupili. Katkad zavijaju i

            u znak žalosti, kao kod mjesta Perkovića 1996. kad je skupina

           krivolovaca poubijala šest vukova. Te noći ostatak čopora žalosno je

            zavijao duboko u noć…