Možemo načelno razlikovati dva generalna pristupa  vuku u svijetu.

 

Kod naroda koji su bili nomadi, bavili se lovom, a ne poljoprivredom poput Mongola, Vikinga, sjevernoameričkih Indijanaca i sličnih vukovi su bili cijenjeni i smatrani savršenim lovcem. Česte su i legende koje govore o postanku ljudi od vukova (Skandinavija), ljudi su učili od vuka o načinima lova i čvrstim obiteljskim odnosima.

 

Druga je skupina naroda ona, u koju spadaju i Slaveni pa tako i mi, koja se bavila poljoprivredom, stočarstvom. To su tzv. sjedilačke kulture kojima je vuk bio i ostao smrtni neprijatelj, smetao im  je u životu i nanosio štete na stoci pa su ga, kako god su mogli i znali, tamanili.

 

S obzirom da su sjedilačke kulture prevladale, prevladala je i mržnja prema vuku koja se putem predaje, umjetnosti, legendi, literature (Crvenkapica) i drugih načina prenijela i na današnje generacije.

Takva je situacija i kod nas. U većine ljudi nedostaje osnovnih znanja o vuku, još uvijek vjeruju da vukovi napadaju ljude i slično, tako da je mržnja prema vuku sveprisutna osobito u ruralnim područjima. Ovakvo stanje osobito pogoduje lovačkom lobiju, koji svaki utjecaj vuka na divlje životinje smatraju štetom, a potrebu za ubijanjem vukova pravdaju time da će se vuk namnožiti i napadati ljude (Lovački vjesnik 05/09, uvodna kolumna).

 

Naravno da vuk nikada neće napasti čovjeka, naime ne postoji dokumentirani zapis da je vuk ikada igdje (čak ni na Aljasci) napao čovjeka, naravno radi se o zdravom vuku.

Bijesan vuk može napasti čovjeka, to je i u našim krajevima viđeno, ali treba napomenuti da se bjesnoća u vuka javlja vrlo rijetko, znatno rjeđe nego u lisica, a kako vukovi ubijaju i jedu i lisice tako i pružaju doprinos u borbi protiv bjesnoće čiji su glavni prijenosnici baš lisice.

 

Štete od vuka

 

nakon vučje gozbe                                        prirodni plijen vuka                                               

            

nečuvana stoka, glavni plijen vukova u Dalmaciji

 

U širu se javnost pokušava progurati teza iz lovačkih redova da lovci imaju velike štete od vuka na „divljači“.

Kao prvo i osnovno šteta je pravni pojam i da bi nastala mora kao prvo postojati vlasnik stvari na kojoj nastaje eventualna šteta, npr. kao šteta na mom automobilu. Žive divlje životinje nisu vlasništvo lovaca već opće dobro pod zaštitom države, dakle svaka živa divlja životinja je jednako moja, vaša, kao i od lovaca. Prema tome, kad vuk ubije i pojede takvu životinju on nije nanio štetu lovcima jer nije ubio ništa njihovo.

 

Dakle, razvidno je da se ovdje radi isključivo o prirodnom utjecaju koji vuk ima na divlje životinje, i ta je njegova uloga stara milijune godina, on ubija da bi živio, prehranio mlade i opstao kao vrsta i jedinka, a ne iz hobija, sporta ili čak eventualno gospodarske aktivnosti (što se u lovu pokušava uspostaviti, a vrlo je nemoralno i bio-neetično!

 

Jedina šteta koju vuk može počiniti je šteta na domaćim životinjama, jer one, za razliku od divljih, imaju svog vlasnika. Ipak, i ovdje imamo značajne razlike i to prije svega kod stočara u Gorskom kotaru i Primorju (Grobnik) gdje su ti stočari svjesni da žive u staništu vuka, imaju adekvatnu zaštitu u vidu odgovarajućeg broja kvalitetnih pasa čuvara i stada su im pod stalnim nadzorom pastira, pa su im štete vrlo rijetke, i kod vlasnika stada u Dalmaciji, naročito Zagori gdje su napadi na ovce i koze vrlo česti, a zaštita vlasnika stada je u pravilu slaba i neadekvatna. Često u pratnji stada nema pastira ili se radi o nekoj starici ili starcu, a još se češće radi o izostanku pravih, velikih pasa čuvara uz stado.

Ipak treba naglasiti da u tim krajevima za vuka nema dovoljno prirodnog plijena pa je primoran napadati stoku želi li opstati. Postavlja se pitanje zašto nema dovoljno divljih parnoprstaša i kakvu ulogu ovdje igraju lovci koji bi trebali osigurati donekle siguran hranidbeni lanac, a što bi im trebala biti prva i osnovna zadaća, barem kako sami tvrde.

Ne umanjujući štetu koju su ti ljudi pretrpjeli, udruga Animalia smatra da vuk samo izvršava svoju prirodnu potrebu i da se problem nikako ne može rješavati povećanim odstrelom vukova već isključivo smanjenim odstrelom njegovog prirodnog plijena (pa čak i potpunim ukidanjem lova na srneću ili jelensku divljač ili u Dalmaciji divokoze, na period od 2 ili 3 godine, uz konstantno praćenje razvoja situacije). Na taj način držalo bi se vuka dalje od ljudskih naselja jer i on u zadovoljavanju svojih potreba uvijek bira jednostavniji način, ukoliko je moguće bez sukoba s ljudima. Treba dodati i da kod ostalih uzroka šteta na ljudskoj imovini kao što je npr. požar, provala, oštećenje, vlasnik ne može računati ni na kakvu nadoknadu štete ukoliko objekt nije bio osiguran i nitko to ne dovodi u pitanje, dok kod stočarstva država isplaćuje odštetu za stradale životinje ako se nedvojbeno utvrdi da je počinitelj vuk pa i tu smatramo da država iznadprosječno pomaže kod ovakvih situacija.

 

 

Senzacionalističko pisanje medija

 

Naši mediji, kad god se dogodi kakav napad vuka na stoku, o tome pišu na senzacionalistički način želeći postići svoj cilj, a to je čitanost odnosno tiraža. Osim toga, uvijek zbog neobrazovanosti novinara o događaju pitaju lovce, koji uglavnom želeći postići svoj cilj, a to je slobodno ubijanje vuka, daju svoju sliku događaja koju redovno malo i „uljepšaju“ detaljima koji im pašu tako da dobivamo uvijek informaciju kanaliziranu iz jedne strane, a znamo da medalja ima uvijek dvije strane i da je istina uvijek negdje u sredini.

 

 

Zaključak

 

Uslijed našeg načina života, tradicije, neznanja, nedovoljne i u krivom smjeru usmjerene edukacije odnos prema vuku je kod nas potpuno neadekvatan i nije usmjeren suživotu vuka i čovjeka. Na ovo plodno tlo za borbu protiv vuka se odlično nastavljaju lovačke teorije o „štetama“ i prekobrojnosti vuka, tako da je situacija opasna po opstanak vuka. Tome doprinosi i nefunkcioniranje pravne države i nesankcioniranje  ilegalnog ubijanja  vukova.

Stoga udruga Animalia želi i ovim putem tj. putem ove web stranice djelovati na svijest ljudi i potaknuti ljude na razmišljanje, a  na našem forumu ćete, dragi čitatelji, moći postavljati pitanja vezana za vukove, kao i davati svoje komentare i stavove oko problematike upravljanja vukom u Hrvatskoj. Osim toga mi ćemo na ove stranice donositi i novosti s terena koje uočimo u praćenju vukova u Gorskom kotaru i na  Velebitu.