Cretovi danas zauzimaju manje površine nego što su zauzimali u prošlosti, a razlozi tome su mnogi. Jedan dio razloga odnosi se na direktne negativne utjecaje čovjeka - iskorištavanje treseta za ogrjev i u hortikulturi, isušivanje cretova, uglavnom za potrebe šumarstva i, u manjoj mjeri, agronomije itd. U budućnosti se, zbog podizanja javne svijesti o važnosti cretova i potrebi njihove zaštite, može očekivati smanjenje iskorištavanja treseta i isušivanja cretova. Isušivanje cretova bi moglo u budućnosti uzrokovati otpuštanje većih količina CO₂ u atmosferu, što bi moglo pojačati tzv. efekt staklenika. S obzirom da se većina cretova nalazi u borealnoj zoni, pritisak na njih radi širenja naselja, gradnje prometnica i slično nije značajan. Također, fragmentacija staništa, koja inače ugrožava opstanak mnogih staništa i vrsta, ne predstavlja značajniji problem u održanju cretova, koji su po svojoj prirodi izolirana staništa. Zakiseljavanje zbog zračnog zagađenja ("kisele kiše") uglavnom predstavlja lokalizirane probleme, i s obzirom da je veći dio cretova prirodno okarakteriziran niskom pH vrijednošću, a drugi dio bogat karbonatnim ionima visoke puferske sposobnosti, ne očekuje se veće ugrožavanje cretova u budućnosti ovim putem (Moore 2002). Međutim, utjecaj povećanog unosa nutrijenata zračnim putem, posebno dušika, mogao bi imati veliki utjecaj, pogotovu na ombrotrofne i oligotrofne cretove, povećavajući njihovu produktivnost i mijenjajući sastav biljnih zajednica (Moore 2002; Bragazza i dr. 2004; Bragazza i dr. 2005a).

         Unatoč različitim negativnim utjecajima čovjeka na cretove, najznačajniji utjecaj na sve cretove, a pogotovo na ombrotrofne, imaju klimatske promjene koje su se dogodile u prošlosti i koje se predviđaju u budućnosti. Predviđene više temperature, a posebno ako budu popraćene višim razinama CO₂ i onečišćenjem atmosfere (pr. nitrati), utjecat će na povećanje bioprodukcije, ali i ubrzavanje razgradnje treseta u cretovima, tako da će konačni rezultat ovisiti o budućem rasporedu i količini padalina. Ukoliko ljeta u kontinentalnim krajevima postanu toplija i suša (što se čini najvjerojatnijim), a zime blaže i s više padalina, površine pod cretovima, osobito ombrotrofnim, će se smanjivati i treset razgrađivati. To će dovesti do povećane emisije CO₂ u atmosferu i mehanizama pozitivne povratne sprege. Pri tome bi cretovi u područjima s oceanskom klimom, u kojima se predviđa daljnje povećanje količina padalina, trebali biti manje pogođeni (Moore 2002). Međutim, postoje i mišljenja da bi upravo ovi cretovi, uslijed povećanja temperature i evapotranspiracije, te nedostatnog povećanja padalina, mogli biti najviše ugroženi, pa čak i nestati u potpunosti (Schouten i dr. 1992).