Živa su se bića tijekom evolucije prilagodila okolišu u kojem žive, na način da su razvili mehanizme kako da iz okoliša najbolje uzmu hranjive tvari, kako da se obrane od predatora, te na način da su njihovi organi oblikom, veličinom i položajem prilagođeni klimatskim čimbenicima. Tako ako npr. biljku prilagođenu osunčanom mjestu koje nije izloženo jakom vjetru, koja raste na alkalnoj podlozi sa puno mineralnih tvari stavimo u zasjenjeni prostor s velikom kiselošću tla, ona će najvjerojatnije uvenuti. Svaka je vrsta do neke mjere prilagođena kolebanjima u okolišu, no prekoračene granice podnošljivosti makar jednog čimbenika mogu dovesti do fatalnog ishoda za jedinku.

Osim stalne zaštite pojedinih područja, na nekim je mjestima neophodna samo periodična zaštita, u određeno vrijeme kad se životinjske vrste okupljaju u velikom broju (npr. zimovanje ptica na jezeru, migracija vodozemaca u doba mriještenja).

Ovisnost živih bića o čimbenicima okoliša:

Biološki čimbenici:

-         životinje iste ili druge vrste (borba za teritorij, izvore hrane, partnere; predatori)

-         nametnici (utječu na fiziološko stanje biljke ili životinje, posebno u nepovoljnim uvjetima kao što su bolest, gladovanje)

-         oprašivači (njihovo prisustvo može utjecati na donošenje plodova)

-         organizmi u mediju u kojem živo biće obitava (tlo, drvo)

-         čovjek (uznemiravanje, lov, mijenjanje staništa)

Klimatski čimbenici:

-         temperatura

-         voda (oborine, površinska, podzemna)

-         vlažnost zraka

-         svjetlo

-         vjetar

Čimbenici tla:

-         građa i sastav tla

-         sadržaj vode i duljina zadržavanja u tlu

-         stupanj kiselosti

-         sadržaj mineralnih tvari

Konkretni primjeri zaštite:

-         izgradnja tunela i prolaza na cestama

-         oblikovanje i održavanje malih biotopa

-         ekološki prihvatljivo poljodjelstvo i šumarstvo

-         zaštita vodozemaca od stradavanja na cestama

-         zimsko hranjenje ptica i postavljanje kućica za gniježđenje

-         edukacija o zaštiti prirode

-         monitoring vrsta i staništa

-         nadzor provođenja zaštite (dojave nadležnim tijelima o događajima koji imaju negativan utjecaj na prirodu – nezakonita sječa stabala, zatrpavanje lokvi, odlaganje pesticida u prirodu) i edukacija o provođenju zaštite

Primjeri očuvanja ekosustava:

-         održati populacije svih urođenih vrsta in situ, tj. na mjestu njihova obitavanja

-         unutar zaštićenih područja očuvati sve urođene ekosustave, zajedno sa njihovim varijacijama

-         održavanje evolucijskih i ekoloških procesa

-         zadržavanje evolucijskog potencijala vrsta

-         prilagoditi ljudsko korištenje prirode sa ovim ograničenjima

Stanišni koridori

Različita staništa koje naseljavaju populacije iste vrste životinja (npr. ista vrsta leptira živi na nekoliko livada međusobno odijeljenim planinom, rijekom ili nekim geomorfološkim oblikom) često su međusobno povezana „koridorima“, linearnim dijelovima staništa koja povećavaju disperziju jedinki među populacijama. Oni mogu biti neprekinuti, ili međusobno odvojeni poput kamenja koje viri iz potoka po kojem preskakujemo do suprotne obale. Danas su povoljna staništa često fragmentirana zbog ljudskih aktivnosti kao što su urbanizacija, poljoprivreda, ceste, željezničke pruge. Male populacije jedne vrste životinja na istom geografskom području (metapopulacije) međusobno izmjenjuju jedinke migracijom i disperzijom putem tih koridora. Ukoliko tih koridora nestane, vrlo je vjerojatno da će se izgledi za preživljavanje populacije drastično smanjiti (nema izmjene genetskog materijala, nemogućnost pronalaženja hrane)  ili da će doći do lokalnog izumiranja. Zato je vrlo važno da očuvamo koridore.