Najsloženiji pokušaj kvantificiranja rizika izumiranja za veliki broj vrsta je CRVENA LISTA koju je sastavila Svjetska unija za zaštitu prirode (IUCN – International Union for the Conservation of Nature and Natural Resources). Vrste se evaluiraju pod određenim skupom kvantitativnih kriterija i razvrstane su u sedam kategorija: regionalno izumrle, kritično ugrožene, ugrožene, rizične, nedovoljno poznate, niskorizične i najmanje zabrinjavajuće.

Najranjivije su one vrste koje nastanjuju malene površine, kao što su otoci. 

 Ugroženost vrsta

 Znanstvenici prate status pojedinih vrsta i na osnovu brojnosti pojedinih populacija određuju se kriteriji ugroženosti. Službeni popisi ugroženih vrsta predstavljaju se tzv. crvenim knjigama. Osim podjele vrsta na kategorije ugroženosti, u konzervacijskoj biologiji često se koristi podjela i na značenje vrste unutar zajednice.

 „Temeljne vrste“ (engl. keystone species) imaju nerazmjeran učinak na svoj ekosustav, zbog svoje veličine ili aktivnosti. Svaka promjena u njihovoj populaciji imati će velike posljedice po ekosustav.

 Vrste čiji opstanak predstavlja nužnost za pravilno funkcioniranje ekosustava nazivaju se „kišobran vrste“ (engl. umbrella species) i u provođenju mjera zaštite treba obratiti posebnu pažnju na te vrste. One su obično jako zahtjevne u pogledu kakvoće staništa. Ako im se osigura preživljavanje, također će biti osigurano preživljavanje manjih brojnijih vrsta.

 Pojedine vrste predstavljaju simbole zaštite pojedinog područja tzv. „zastava vrste“ (engl. flag species) i dobro ih je koristiti za promociju zaštite ne samo te vrste, nego i cjelokupne prirodne baštine na nekom području. One su obično izabrane kako bi služile za podizanje svijesti javnosti o potrebi zaštite prirode ili za financijsku podršku za očuvanje prirode.

 Vrste „indikatori“ predstavljaju svoju zajednicu ili služe za praćenje promjena u okolišu.

 Najčešće je nemoguće na nekom području pratiti stanje svih vrsta. Minimiziranjem broja vrsta koje se moraju i mogu pratiti, uštedjeti će se na vremenu i novcu koji se mogu iskoristiti za druge akcije provođenja zaštite prirode.

 Jedna vrsta može biti primarna iz više razloga, ovisno o situaciji u kojoj se nalazi.