Biljke i životinje sastavni su dio složenih prirodnih procesa, a među njima vlada ravnoteža. Što je ekosustav raznovrsniji, time je i otporniji na opterećenja, bolje odolijeva štetnim čimbenicima iz okoliša. Živa bića mogu dati bitan doprinos otkrićima novih lijekova, izvora hrane, odnosno služe kao spremnici gena. Priroda je značajna i za našu psihološku dobrobit. Pozitivni doživljaji boravka u prirodi djeluju na održavanje duševne ravnoteže i mira. Šetnje i boravak u prirodi pozitivno djeluju i na funkcioniranje našeg tijela, posebno kardio-vaskularnog i lokomotornog sustava. Priroda je važna i za razvoj znanosti, te u obrazovne svrhe. Problemi zaštite prirode mogu imati i praktičnu važnost (procjenjuje se da bi život na Zemlji nestao za pet godina kad bi izumrli svi kukci!). Možda najvažniji razlog očuvanja prirode je etički.

Da bi se mogla provesti djelotvorna zaštita prirode, nije dovoljno samo voljeti prirodu, nego posjedovati temeljito znanje o njoj. Moramo znati što je vrstama na nekom području neophodno za život, koliko se učestalo tamo javljaju, gdje su rasprostranjene, što ih ugrožava, a svi podaci se moraju sakupljati kontinuirano. U Hrvatskoj je premalo stručnjaka da bi mogli istodobno pratiti stanje svih staništa i populacija, pa je neophodno da se amateri ljubitelji prirode uključe u proces monitoringa. Bilo da pojedinca zanimaju ptice, orhideje ili vretenca, on može prikupiti podatke na temelju kojih se mogu određenim mjerama zaštititi vrste, npr. od gaženja, uznemiravanja, te da se poboljšaju uvjeti razmnožavanja i sl. Pratiti se ne moraju samo egzotične ili atraktivne vrste, nego i one najuobičajenije. Istraživanje na polju zaštite prirode nije povlastica znanstvenika, jer i amateri mogu dati vrijedan znanstveni doprinos. U Velikoj Britaniji pored mnoštva promatrača ptica nije se pratila populacija običnih vrabaca i najedanput se ustanovilo da je brojnost populacije drastično opala. Da se je vršio redovan monitoring, možda bi se i prije primijetilo opadanje brojnosti i moglo reagirati. Prikupljeni podaci nisu sami sebi svrha, nego ih treba proslijediti zainteresiranim službama i nevladinim udrugama, ili publicirati i učiniti dostupnima široj javnosti i znanstvenoj zajednici. Naravno, potrebno je biti oprezan sa iznošenjem podataka o staništima rijetkih i ugroženih vrsta, jer takve podatke mogu iskoristiti i pojedinci kojima je najmanje stalo do zaštite, a najviše do zarade (npr. staništa rijetkog leptira apolona zanimljiva su kolekcionarima leptira, čiji je cilj uhvatiti leptire i preparirati ih, a ne očuvati rijetke preostale populacije).