Bioraznolikost je sveukupna raznolikost života na Zemlji, a obuhvaća genetsku raznolikost unutar pojedinih vrsta, raznolikost vrsta i staništa u kojima se one javljaju. Genetska je raznolikost važna kako bi vrsta zadržala gene kojima će se prenositi pozitivna svojstva na potomstvo, kao što su prilagodba na uvjete okoliša, na bolesti. Raznolikost vrsta i njihovih staništa pokazatelj je zdravog ekosustava. Što je veći broj vrsta u prehrambenoj mreži, bolji su uvjeti za njihovo preživljavanje.

 Pojam bioraznolikost može označavati i povijest evolucije vrsta i ekoloških zajednica i procese koji su stvoreni u njihovom međuodnosu. Također, bioraznolikost može uključivati i varijacije u ponašanju, ekologiji, fiziologiji između pojedinih organizama iste vrste. Stoga je bioraznolikost složeni koncept koji možemo mjeriti na više načina, a nijedan neće obuhvatiti sve aspekte. U praksi, mjere koje se najčešće koriste za procjenu bioraznolikosti su prebrojavanje vrsta (što je i lakše brojati no gene), ekološke interakcije i drugi procesi, te praćenje smanjenja staništa. Procjene bioraznolikosti također se mogu temeljiti na populacijama (skupine jedinki iste vrste koje obitavaju na jednom području, vremenski su povezane i međusobno se razmnožavaju). Populacije često nestaju puno brže nego sama vrsta, a kako se populacije često međusobno razlikuju u genetskim varijacijama, lokalni gubitak ujedno je i globalni.

Prisustvo ugroženih vrsta u ekosustavu obično pokreće programe zaštite, no problem je što se briga o bioraznolikosti često pokušava svesti u ekonomske, etičke ili estetske okvire. Ako pojedina vrsta nije globalno u opasnosti od izumiranja (npr. bjeloglavih supova u Španjolskoj ima oko 18.000 parova, a u Hrvatskoj, gdje je opstao samo na Kvarnerskim otocima, obitava oko stotinjak parova), njen nestanak u području prijašnjeg pojasa rasprostranjenosti (u slučaju npr. supova uzduž hrvatske obale) predstavlja „ekološko izumiranje“ jer vrsta više ne može obavljati svoju ulogu u tom ekosustavu. Populacija supa koja eventualno nestane s kvarnerskih otoka neće se prirodnim putem (bez intervencije čovjeka) „brojčano popuniti“ s jedinkama iz Španjolske. S genetičke strane, jednom izgubljena populacija nestala je zauvijek.

Glavni razlozi smanjenja bioraznolikosti su promjene staništa (uništavanje, smanjenje, onečišćenje okoliša), prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa (krivolov, sječa, sakupljanje), unesene (alohtone) vrste i sekundarna izumiranja (gubitak vrste koji uslijedi nakon gubitka druge vrste).

Zadaća institucija i nevladinih udruga koje se bave zaštitom prirode je da pobude razumijevanje javnosti za prirodu, promiču i produbljuju saznanja o važnosti bioraznolikosti, upozoravaju na mjere aktivne zaštite i teškoće njihova provođenja. Objavom aktualnih slučajeva ugrožavanja prirode možemo potaknuti javnost i vlasti na djelovanje.

Očuvanje bioraznolikosti je vrlo zahtjevan posao koji često zahtijeva osobno odricanje i veliku ljubav prema prirodi.