Mnogi ljudi često miješaju pojmove ekologija, priroda i okoliš i smatraju ih sinonimima. Tako se uvriježilo da odgovorno ponašanje prema okolišu, čišćenje smeća, štednju energenata i sl. nazivamo ekološkim.

Isto tako, pojam konzervacijska biologija (grana biologije koja se bavi gubitkom bioraznolikosti i načinima kako ih smanjiti) kod nas je uvriježen kao zaštita prirode, iako bi vjerojatno prikladniji bio naziv očuvanje prirode. Primarni ciljevi su očuvanje, povećanje ili obnavljanje biološke i krajobrazne raznolikosti.

Da bi prirodu mogli očuvati, potrebno je održavati staništa i brojnost vrsta koje na njima obitavaju, njegovati ne samo zaštićena, nego i druga prirodno vrijedna područja. Zaštita koja ne uključuje naseljena područja, poljoprivredne površine i druge antropogeno korištene prostore poprima birokratsko značenje koje ne može imati pozitivne učinke na cjelokupnu prirodu.

Zaštita prirode je u Hrvatskoj disciplina novijeg datuma, a još uvijek je usmjerena na zaštitu rijetkih i ugroženih vrsta i njihovih staništa (umjesto da se uključe i manje ugrožena staništa koja se neprimjernim upravljanjem lako mogu uništiti). Naravno, kad se tome pridruži činjenica da svatko misli da stručno može raditi poslove zaštite prirode (zašto svatko ne misli da može biti kirurg?), shvatimo da je za provođenje istinske zaštite potrebno još puno posla, edukacije i uključivanja široke javnosti