pogled na istu priču iz drugog kuta

U gotovo svim medijima je nedavno objavljena vijest da je krajem mjeseca listopada u ličkom sredogorju odstrijeljen albino medvjed.

Posvuda, od raznih foruma, portala, novina i televizije su se nizale kritike zbog tog odstrijela jer da se takav primjerak trebao sačuvati i nije smio odstrijeliti (ili budimo precizni ubiti).

Tih istih dana, dana mjesečine na prijelazu iz listopada u studeni su u hrvatskim lovištima glavu izgubili mnogi "obični" smeđi medvjedi ali to širu javnost nije previše zanimalo jer se nije radilo o posebnom primjerku bijele boje.

Ovog se medvjeda, naime, nije moglo sačuvati u lovištu jer niti jedan medvjed ne pripada nijednom lovištu, on slobodno luta po ogromnim prostorima i upravo ovaj je najvjerojatnije ovdje zalutao iz bosanskih šuma. Da nije odstrijeljen sigurno bi uskoro napustio ovo područje i otišao tko zna gdje. Stoga svi koji su tražili poštedu za  ovog medvjeda iz ovog razloga, tj da bi ga se moglo promatrati na nekom terenu nisu u pravu jer bi on otišao nekamo drugdje. Jedino ga se moglo zadržati tako da ga se živog uhvati i stavi u neki ograđeni prostor, ali budimo pošteni, to je jednako nehumano kao i odstrijel.

Problem kod ovog odstrijela leži negdje drugdje!

U novinama je preneseno nekoliko informacija o kojima ovdje želim progovoriti.

Kao prvo objavljeno je da je dotično lovačko društvo već ovo proljeće, dakle neposredno nakon izlaska medvjeda iz brloga kada su medvjedi najgladniji i redovno izlaze na hranilišta za medvjede, pokušalo realizirati odstrel, ali im se prema njihovim riječima nije pojavio niti jedan medvjed. Znači, u najboljoj sezoni lova niti jedan jedini medvjed nije dolazio na njihovo hranilište za medvjede-mrcilište. Istovremeno se u našu javnost iz tzv stručnih krugova stalno progurava informacija da u Hrvatskoj imamo oko 1000-1200 jedinki smeđeg medvjeda. Očito je da nešto u ovim brojkama ne može biti točno, a čitaocima ostavljamo da sami izvuku svoj zaključak.

Nadalje, hrabri lovac koji je izvršio ovaj odstrel je sam izjavio da je pucao neposredno pred zoru (prema pregledu kalendara pred zoru toga dana mjesečine nije bilo) te da je medvjeda ugledao s udaljenosti od preko 100 m. I sam je izjavio da nije dobro vidio niti boju, niti veličinu medvjeda u kojeg puca. Iako, i da nije to izjavio znamo da po takvoj vidljivosti i sa te udaljenosti nije mogao ocjeniti u što puca.

Prema svim propisima koji reguliraju lov, kao i prema lovnoj etici lovac ne smije pucati dok se sa sigurnošću ne uvjeri u vrstu, veličinu i spol mete. Svako drugačije pucanje je protuzakonito. Lovac je sam sve ove informacije dao u novine a nadležna državna tijela, koja bi po službenoj dužnosti trebala sankcionirati kršenja propisa, nisu naravno ništa poduzela.

Da je kojim slučajem u vidokrug ovog lovca umjesto ovog bijelog medvjeda ušla bređa medvjedica ili medvjedica koja već ima mlade, on bi, kao što iz njegove izjave proizlazi, i u nju pucao samo da izvrši lovnu kvotu.

Iz ovog slučaja mogu se izvesti barem dva važna zaključka:

1. iz okolnosti ovog odstrela jasno je vidljivo da je brojno stanje medvjeda u

    RH pak daleko manje od  onoga kakvim ga lovci prikazuju,

2. očito je da vrlo često izostaje kvalitetna procjena objekta lova (veličina, starost, spol),

    a što je izričito zakonom propisano, već se prečesto puca po nepoznatoj meti a što

    dovodi do čestih ranjavanja, neselektivnih odstrela, a svjedoci smo i često puta do

    nastreljivanja i ljudi.

Ostaje nam samo nada da će se u pitanja upravljanja prirodnim dobrima uključiti i šira javnost, a ne samo jedna interesna skupina, te da će i inspekcijske službe poćeti raditi posao za koji su plaćene.