Cretovi, tresetišta i sam treset imaju različita značenja u različitim strukama i znanstvenim disciplinama, pa postoje i brojne klasifikacije cretova vođene različitim kriterijima. Za razliku od različitih praktičnih podjela cretova prema pr. ekonomskoj važnosti ili nadležnosti pojedinih upravnih tijela, znanstvene klasifikacije cretova vođene su znanstvenim principima i karakteristikama. Međutim, upravo su znanstvene klasifikacije i podjele cretova jedan od najčešće pogrešno interpretiranih sustava. Naime, ove se klasifikacije i podjele temelje na velikom broju mogućih kriterija (pr. floristički sastav, ekološka svojstva, fiziognomija biljnih zajednica, morfologija creta, hidrologija, kemijska svojstva površinskih voda, osobine treseta...), a sami kriteriji su uglavnom kontinuirane, a ne diskretne, varijable (Charman 2002), dok je njihovo relativno značenje ovisno i o biogeografskom položaju creta.

         U većini sustava za klasifikaciju cretova, koristi se njihova podjela prema porijeklu vode i količini nutrijenata. Ova se podjela može koristiti u sadašnjem značenju, kada se odnosi na suvremeno trofičko stanje creta, ili u smislu načina njegova postanka.

         Prema sadašnjem porijeklu vode i količini nutrijenata, cretove dijelimo na ombrotrofne i  minerotrofne. Ombrotrofni cretovi (engl. bogs) primaju svu vodu i nutrijente isključivo iz atmosfere, zbog čega su uglavnom kiseli (uslijed djelovanja maha tresetara) i siromašni nutrijentima. Minerotrofni cretovi (engl. fens) primaju vodu i nutrijente iz podzemne vode i/ili površinskim tokovima, pa su zbog toga obično bogatiji nutrijentima i bazama. U ovisnosti o kemijskim karakteristikama geološke podloge, tla i voda, minerotrofni cretovi mogu biti oligotrofni (siromašniji nutrijentima i kiseliji) ili eutrofni (bogatiji nutrijentima i bazičniji). Međutim, s obzirom da se u praksi za indikaciju trofičkog stanja creta koristi prisustvo odnosno odsustvo pojedinih biljnih vrsta, a ne konkretna mjerenja kemijskih svojstava vode i treseta, ponekad je vrlo teško procijeniti radi li se o ombrotofnom cretu ili oligotrofnom minerotrofnom cretu razvijenom na kiseloj podlozi ili pod utjecajem kiselih voda. Ponekad ombrotrofni cretovi u blizini oceana mogu većim količinama padalina koje nose nešto više iona primati više nutrijenata od minerotrofnih oligotrofnih cretova u unutrašnjosti kontinenta. Biljne vrste koje se koriste kao indikatori "minerotrofnosti" u različitim se područjima mogu različito ponašati, što se može objasniti postojanjem različitih ekotipova na udaljenim područjima, kao i postojanjem šire ekološke valencije kod biljnih vrsta koje se nalaze na rubovima svojih areala (Hájkova i dr. 2008).

Iako je podjela na ombrotrofne i minerotrofne cretove ustanovljena vrlo rano, općenito prihvaćena i ustaljena u većini klasifikacija cretova, u posljednje se vrijeme javlja mišljenje da bi osnovna podjela cretova trebala biti na ombrotrofne i oligotrofne minerotrofne cretove s jedne te mezotrofne i eutrofne minerotrofne cretove s druge strane (Wheeler i Proctor 2000).

         S obzirom na način postanka i porijeklo vode u vremenu njihova postanka, cretove dijelimo na ombrogene i geogene. Ombrogeni su cretovi nastali isključivo pod utjecajem atmosferske vode, dok su geogeni (minerogeni) nastali pod utjecajem voda tla ili podzemnih voda. Geogeni se cretovi dalje dijele na: topogene, kod kojih je voda prisutna statički, kao rezultat samog položaja creta, pr. u poplavnoj ravnici ili u udolini; soligene, kod koji je prisutna tekuća voda, pr. uz izvore; te limnogene, kod kojih je prisustvo vode osigurala neposredna blizina jezera ili sporotekuće rijeke, pr. obala jezera. U praksi je teško međusobno razlikovati pojedine podkategorije minerogenih cretova, a sami pojmovi "ombrogeno" i "minerogeno" vrlo se često pogrešno poistovjećuju s pojmovima "ombrotrofno" i "minerotrofno" (Charman 2002). Također, porijeklo vode u vremenu nastanka creta ne uvjetuje sadašnje porijeklo vode i trofičko stanje creta - pr. mnogi minerogeni limnogeni cretovi mogu prirodnom sukcesijom prijeći u ombrotrofne cretove.

         Pridajući važnost nekom od načina podjela cretova, razvijeni su i različiti sustavi njihove klasifikacije. Sustav hidromorfološke klasifikacije cretova razvijen je u sjevernoj Europi i Sjevernoj Americi i danas je jedan od općenito najprihvaćenijih. Ovaj sustav uzima u obzir oblik naslaga treseta i terena na kojem se nalazi te osnovne pretpostavke o porijeklu i kretanju vode u cretu, a tako dobiveni osnovni tipovi dalje se dijele prema osobinama vegetacije, kemijskih svojstava vode i stratigrafije treseta. U većem dijelu Europe, izuzev skandinavskih zemalja i Velike Britanije, najviše se koriste fitocenološke klasifikacije cretova, koje se temelje isključivo na pojavljivanju određenih biljnih vrsta u biljnim zajednicama.