Cretovi (engl. mires) su vlažna staništa karakterizirana nakupljanjem treseta - nepotpuno razgrađenih većinom biljnih ostataka koji se nakupljaju na samom mjestu svog nastanka, tj. sedentarno. Stvaranje i nakupljanje treseta u cretovima je omogućeno uglavnom velikom količinom vode u tlu, pri čemu je razgradnja usporena zbog male koncentracije (ili potpune odsutnosti) kisika i niže temperature, slabom razgradivošću samog biljnog materijala i drugim složenim procesima. S geološkog gledišta treset predstavlja početnu fazu u nastajanju ugljena (Rydin i Jeglum 2006). Cretovi su staništa u kojima i trenutno nastaje treset, dok se tresetištem (engl. peatland) smatra svaka površina prekrivena tresetom u sloju od minimalno 30 cm (Charman 2002; Joosten i Clarke 2002).

         Većina današnjih cretova hladnih i umjereno hladnih područja sjeverne Zemljine hemisfere svoj nastanak, karakterističan izgled i posebne životne uvjete duguje mahovinama roda Sphagnum - mahovima tresetarima. Vrste ovoga roda su posebno prilagođene životu u kiselim i hladnim staništima siromašnim nutrijentima i zasićenim vodom, a stvaranju ovakvih ekstremnih uvjeta pridonose i same. Naime, izdanci ovih mahovina neprestano rastu u visinu, a (s obzirom da Sunčeva svjetlost ne može prodrijeti do dubljih dijelova - u gustim sklopovima doseže svega 1 cm duboko) (Rydin i Jeglum 2006), njihovi donji dijelovi neprestano odumiru i, iako su fizički povezani s glavicom, postaju dio treseta. Mahovi tresetari imaju i veliku mogućnost skladištenja vode (mogu sadržavati 15 do 20 puta veću masu vode od mase svog suhog tkiva) – posebne velike mrtve stanice obično su ispunjene vodom, ali najveću količinu vode čuvaju između "listića" (Rydin i Jeglum 2006). Stvaranjem uvjeta zasićenosti vodom, vrste roda Sphagnum utječu na pojavu anoksije i usporavanja razgradnje, nakupljanja treseta i eventualnu ombrotrofikaciju - uzdizanje površine creta iznad dosega mineralnih voda. Mahovi tresetari imaju i posebne prilagodbe na niske koncentracije nutrijenata prisutne u sfagnumskim, osobito ombrotrofnim, cretovima. Na površini njihovih stanica prisutna su posebna mjesta za aktivnu izmjenu kationa, koja otpuštaju H⁺ ion u zamjenu za katione prisutne u vodi. Poznato je stotinjak vrsta roda Sphagnum u hladnim i umjereno hladnim područjima sjeverne Amerike i Euroazije te petnaestak vrsta u sličnim klimatskim područjima južne hemisfere (Rydin i Jeglum 2006).

         Iako postoje različiti tipovi cretova na kojima životni uvjeti podržavaju razvoj različitih biljnih zajednica, osnovno obilježje svih cretova kao staništa je upravo činjenica da su vlažni. Količina vode u različitim cretovima je različita (kao i njezine osobine), ali uvijek dostatna da spriječi potpunu razgradnju biomase proizvedene in situ i time omogući nastanak i nakupljanje treseta te razvoj samog creta. Voda je ključni čimbenik u nastanku, razvoju, funkcioniranju i opstanku cretova, te je upravo hidrologija područje intenzivnih istraživanja cretova posljednjih desetljeća.

         Porijeklo i svojstva vode koja ulazi u cret zajedno s kemijskim procesima koji se odvijaju u cretu određuju kemijska svojstva treseta i vode u njemu te na taj način obilježavaju svojstva creta kao ekosustava. Voda, koja u cret ulazi padalinama, površinskim dotocima ili dopiranjem podzemne vode na površinu, donosi i većinu alohtonih tvari (kemijskih spojeva i elemenata) prisutnih u cretu. Manje količine kemijskih tvari mogu dospjeti u cret i suhom depozicijom - čestice nošene vjetrom, aerosoli i sl., što može biti značajno u blizini mora i oceana ili u blizini industrijskih područja. Atmosferska voda je, u usporedbi s podzemnom vodom, siromašna otopljenim tvarima i uglavnom niže pH vrijednosti, pa su i cretovi ovisni samo o njoj obično siromašni nutrijentima i kiseli (Charman 2002). Međutim, čak ni takvi (ombrotrofni) cretovi nisu jednoliki u svojim kemijskim obilježjima zbog razlika u kemijskom sastavu padalina i njihovoj količini. Podzemna voda i voda koja horizontalnim pritjecanjem dolazi u cret vrlo je različita po svom kemijskom sastavu od lokaliteta do lokaliteta.

         Organske i anorganske tvari prispjele u cret na različite načine se mijenjaju u njemu. Glavni čimbenik koji utječe na kemijske procese u tresetu je prisutnost kisika - u uvjetima zasićenosti vodom kisik može samo vrlo sporo prodirati u treset otapanjem u vodi i difuzijom. Tada vlada gotovo potpuna anoksija, a sav prispio kisik vrlo se brzo potroši. Djelovanjem fakultativno anaerobnih bakterija reduciraju se nitrati, željezo i mangan, zatim obligatni anaerobi reduciraju sulfate čime nastaje sumporovodik, a u ekstremno anaerobnim uvjetima reducira se i ugljik-dioksid. Redukcijom nitrata u atmosferu odlazi plin N₂O i time se iz tla gubi dušik, mijenja se dostupnost drugih elemenata biljkama, a neki elementi (pr. željezo, mangan) postaju i toksični u svom reduciranom obliku (Charman 2002; Rydin i Jeglum 2006).

         Mnogi minerotrofni i gotovo svi ombrotrofni cretovi su kiseli. Iako se do određene mjere nizak pH treseta može objasniti kemijskim svojstvima vode koja ulazi u cret, u velikoj mjeri su za snižavanje pH odgovorni fiziološki procesi - izmjenjivanje kationa (zamjenjivanje kationa iz vodene otopine vodikovim ionima) i stvaranje organskih kiselina tijekom razgradnje organske tvari. Mahovine roda Sphagnum, koje prevladavaju u ombrotrofnim i oligominerotrofnim cretovima, posebno su uspješne u izmjeni kationa.

         Površina cretova nije u vegetacijskom smislu jednolična - već se na prvi pogled može primijetiti izmjenjivanje ponekad i na očigled različitih vegetacijskih jedinica unutar jednog creta ili između različitih cretova. Raspored vegetacijskih jedinica i njihovo izmjenjivanje uglavnom se mogu objasniti razlikama u porijeklu vode, pH vrijednosti tla (s kojom je povezana i koncentracija karbonata u tlu), količini nutrijenata u tlu, razini podzemne vode, udaljenosti od središta creta, dubini treseta itd.

Autorica teksta: mr. sc. Željka Modrić