KAKO ZAŠTITITI MEDVJEDA I NJEGOVO STANIŠTE DA BISMO MU OMOGUĆILI DUGOTRAJNI OPSTANAK??

 medvjed na rubu šume i livade, odnosno na granici                              zimski motiv staništa krupnih predatora

 stabilnosti populacije i neizvjesne budućnosti, 

U prethodnim poglavljima opisane su najvažnije ugroze  kojima je naša populacija smeđeg medvjeda izložena, a ovdje ćemo pokušati ponuditi mjere i aktivnosti kojima se omogućava bolja zaštita medvjeda i njegovog staništa.

Ustav Republike Hrvatske, kao osnovni pravno-politički akt i izvor svih drugih prava regulira da prirodne vrijednosti (baština) imaju osobitu zaštitu države.

More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.

Nadalje ratifikacijom brojnih međunarodnih konvencija Republika Hrvatska je preuzela u svoj pravni sustav i mnoge konkretnije norme vezane uz zaštitu prirodne baštine koje je dužna poštovati i ispuniti.

Iz upravo iznjetog slijedi da je RH dužna voditi brigu i o svojoj populaciji smeđeg medvjeda koji predstavlja, kako smo ranije to objasnili i obrazložili, vrh naše prirodne baštine.

Dakle, ovdje se ne  radi samo o želji jedne građanske udruge da se medvjedu prida pažnja i zaštita koju zaslužuje već i o obvezi države da se brine za, između ostaloga, i medvjeda. 

Udruga Animalia drži da je najbolji put u zaštitu medvjeda i njegovog staništa edukacija što većeg broja naših građana o medvjedu i njegovu staništu.

Naime, uvjereni smo da je velika većina našeg stanovništva ekološki osjetljiva i da je spremna ponešto i promjeniti u svom životu za postizanje općeg dobra, ali nije uopće informirana o postojećoj situaciji.

Edukacija 

Edukacija što šireg sloja stanovništva bi trebala početi u najranijoj dobi: u školskim klupama gdje bi udruge, pojedinci, predstavnici zaštićenih područja šklolskoj djeci na satovima prirode i biologije povremeno predavali i približili svijet divljih životinja, njihove potrebe, načine na koje mi možemo utjecati na njihovo stanište, mjere koje možemo poduzeti, a koje pomažu divljim životinjama, nadalje važnost biološke raznolikosti, važnost predatora (da recimo ni srna ne bi bila tako graciozna, brza, na dugim nogama da nema vuka itd). Dobar način edukacije od najranijih dana je održavanje radionica za školsku djecu gdje bi kroz igru mogli puno naučiti.

Trebalo bi poticati sekcije mladih biologa, zaštitara prirode i organizirati izlete školske djece u naša planinska područja (Velebit, Gorski kotar) gdje bi im se na licu mjesta, na njima zanimljiv način, približio život divljih životinja, tako da recimo medvjed i vuk prestanu biti simboli kojima se plaši djeca.

Osim školskoj djeci, bilo bi neophodno održavati predavanja i možda čak tečajeve u planinarskoj organizaciji – ljudima koji svoje slobodno vrijeme provode u staništu divljih životinja i to prije svega da postanu svjesni gdje zalaze, s čime se mogu tamo sresti, da se znaju ponašati u staništu divljih životinja, da nehotično ne nanose štetu tom staništu, da se znaju ponašati u susretu s divljim životinjama (medvjedom). Naročito bi bilo korisno i neophodno ovakva predavanja davati članovima HGSS-a koji su u planini tijekom cijele godine, noću i danju te vodičima društvenih – planinarskih izleta, jer je usmjeravanje neobrazovane mase ljudi u planinu opasno i za stanište i za divlje životinje i za same ljude, a općekorisne funkcije kretanja ljudi u planini, ukoliko takvo kretanje nema i funkciju edukacije, je beskorisno.

Osim ovih aktivnosti edukacije koja je vezana za urbana mjesta (dakle, uglavnom izvan staništa medvjeda) neophodna i još važnija je edukacija lokalnog stanovništva u staništu medvjeda.

Iz svoga iskustva, stečenog boravkom u staništu medvjeda, razgovora s lokalnim stanovništvom, spoznali smo da i lokalno stanovništvo na terenu dosta ne pozna bitne ekološke karakteristike medvjeda, da mu pristupa na krivi način i da ne uspijeva uvidjeti kakve koristi ono (lokalno stanovništvo ) može imati od medvjeda.

Edukacija lokalnog stanovništva treba težiti tome da lokalnome stanovništvu prikaže pravila ponašanja kojima bi se izbjegao konflikt između čovjeka i medvjeda, bitno umanjila opasnost od dolaska medvjeda u naselja i okućnice, a istovremeno i poboljšala kvaliteta života te pružila i određena mogućnost gospodarskog interesa kojeg je moguće ostvariti u kvalitetnom suživotu čovjeka i medvjeda.

Relativno malim i jeftinim promjenama u navikama ljudi (oko odlaganja smeća npr.), promjenama koje može i mora učiniti lokalna samouprava (ograđivanje deponija i onemogućavanja da divlje životinje tamo dolaze), saniranja i uklanjanja divljih deponija, odvoženja strvina domaćih životinja u kafilerije (besplatno), a ne bacanje istih u obližnju šumu, ograđivanja voćnjaka i pčelinjaka električnim pastirom i sličnim mjerama doprinijelo bi se i podizanju kvalitete života samih tih ljudi i dovelo bi do kvalitetnijeg turističkog vrednovanja tog kraja. Ekološka poljoprivreda sa znakom medvjeda donosi uspjeh u plasiranju poljoprivrednih proizvoda (dokaz je Portugal), a i brojni bi se izletnici i turisti duže zadržavali u tom kraju, ako ne bi na svakom koraku, tj u svakoj vrtači u blizini naselja nailazili na divlje deponije.

Turističku ponudu  toga kraja trebalo bi upotpuniti i izvođenjem poučnih staza na kojima bi se turistima, planinarima i izletnicima pokazivali tragovi prisustva medvjeda, pričale poučne priče o medvjedima, iskustva iz susreta s njima. Neke od takvih staza bi trebale imati i osmatračnice s kojih bi se barem povremeno moglo promatrati medvjeda i ostale divlje životinje. Ovakav način obogaćivanja turističke ponude imao bi mnogo koristi za lokalno stanovništvo, a kada bi lokalno stanovništvo osjetilo i korist od prisustva medvjeda na svom terenu tada bi se razvila i svijest o potrebi očuvanja medvjeda i staništa.

Koristi za lokalno stanovništvo bile bi brojne: povećanje kvalitete života ljudi ako se riješe divljih, smrdljivih deponija, ako se smeće uredno i regulirano odvozi itd, povećanje broja turista, koji bi se duže zadržavali u tom kraju, što znači i konzumirali usluge prehrane, spavanja i sl., zaposlenja lokalnog stanovništva, kao vodiča, animatora i slično, lakšeg plasiranja poljoprivrednih proizvoda s oznakom medvjeda, kao znaka ekološke proizvodnje itd.

Postoje mnoge mogućnosti nekonzumirajućeg korištenja medvjeda i ekonomske koristi od takvog korištenja, ali preduvjet za ikakvo nekonzumirajuće korištenje medvjeda je edukacija lokalnog stanovništva.

Nadalje potrebna je edukacija lovaca i to od strane stručnjaka nelovaca da se upoznaju s biologijom i ekologijom medvjeda. Osim malog broja lovaca koji se profesionalno bave lovom medvjeda, većina lovaca nema dovoljno saznanja o medvjedu i uglavnom ga tretiraju kao štetočinu. Obveznom edukacijom lovaca od strane ekologa ta saznanja bi se mogla znatno proširiti (da li?), a što bi koristilo poboljšanju odnosa lovaca prema medvjedu.

Udruga Animalia želi se aktivno uključiti u edukaciju i to ovom internet stranicom, projektiranjem poučnih staza, njihovom izvedbom i održavanjem, organiziranjem predavanja i radionica za školsku djecu, vođenjem od strane naših stručnih vodiča po tim poučnim stazama, a i organiziranjem izleta u staništu velikih predatora (medvjeda, vuka i risa).

Pozivamo sve zainteresirane na suradnju! (TURISTIČKE ZAJEDNICE, GRADOVI I OPĆINE)

 edukacijom do razumijevanja i zaštite medvjeda

Mjere za poboljšanje kvalitete staništa 

Prije svega mjere za umanjenje šteta  izazvanih šumskom eksploatacijom i to:

1. Zabraniti asfaltiranje postojećih šumskih cesta.
2. Zabraniti ili značajno reducirati izgradnju novih šumskih cesta, a ako je neophodno graditi novu cestu, odobrenje mora dati neko nezavisno, stručno tijelo koje je nadležno za upravljanje medvjeđom populacijom i njihovim staništem, poput Ministarstva nadležnog za zaštitu prirode, Povjerenstva za praćenje populacije velikih zvijeri ili neko novo nezavisno tijelo gdje bi bili članovi nevladinih udruga i drugih relevantnih institucija,
3. Skidanje protupravno postavljenih rampi,
4. U pogledu sječe adekvatna kontrola inspektorata je neophodna, ali kako su Hrvatske šume državno poduzeće, držimo da je ova kontrola trenutno neizvediva.

Zatim ostale mjere za poboljšanje kvalitete staništa:

1. Pri projektiranju infrastrukturnih radova obvezno izraditi Studiju utjecaja na prirodu s posebnim naglaskom na medvjeda. Ovu Studiju odobrava Ministarstvo nadležno za zaštitu prirode.
2. Zabraniti izradu novih vjetroelektrana u staništu medvjeda.
3. Obustaviti i prestati graditi nova „skijališta“.
4. Vikend kuće i naselja graditi samo u postojećim naseljima, nikako u zasebnim prirodnim cjelinama.
5. Povećati inspekcijsku kontrolu odlagališta smeća, deponije ograditi i onemogućiti divljim životinjama pristup, divlje deponije sanirati, oštre sankcije za prekršitelje, organizirati da u staništu medvjeda SVI kontejneri budu takvi da ih medvjed ne može otvoriti, prevrnuti i iz njih jesti, regulirati vrijeme iznošenja smeća poput takve regulative u skandinavskim zemljama ili SAD-u i Kanadi.Uvesti ozbiljnu inspekcijsku službu za provedbu ovih mjera. (kad lokalno stanovništvo uvidi vrijednost medvjeda i ekonomsku korist koju ima zbog toga što živi u staništu medvjeda, lako će prihvatiti i ove nove mjere za sprječavanje dolazaka medvjeda u naselja).
6. Oštro sankcioniranje onih koji hrane medvjede ili ostavljaju hranu na mjestima na kojima se medvjedi mogu hraniti tom hranom.

Promjene u zakonskim propisima

• Hitno pristupiti izmjeni Plana gospodarenja medvjedom u RH i to na način da se u početnoj fazi izmjene organizira široka javna rasprava s uključivanjem što više nevladinih udruga, javnosti i zainteresiranih pojedinaca, zatim oformiti novo tijelo u kojem bi bili ravnopravno zastupljene sve interesne grupacije, uključiti u izradu plana i mnoge druge struke čije je učestvovanje neophodno za izradu kvalitetnog i sveobuhvatnog plana  poput biologa, veterinara, ekologa, zaštitara, pravnika, sociologa, predstavnika lokalne uprave i samouprave, predstavnika inspekcijskih službi (naročito inspekcije zaštite prirode, šumarske i lovne inspekcije, sanitarne inspekcije, komunalnog redarstva  sl).

• Preimenovati plan iz Plana gospodarenja u Plan upravljanja jer je termin gospodarenje pravno netočan (ne možemo gospodariti nečim što nije naše, već opće dobro, samo možemo upravljati  populacijama, u svijetu je uobičajen termin management – upravljanje).

• Planom regulirati dozvoljeni opseg zadiranja u stanište, mjere i aktivnosti za sprečavanje sukoba medvjeda i ljudi prije svega lokalnog stanovništva, stočara i lovaca, regulirati edukaciju lokalnog stanovništva, ponuditi više vrsta nekonzumirajućeg korištenja medvjeda i regulirati način provedbe nekonzumirajućeg korištenja medvjeda, na novi način riješiti pitanje naknada šteta koje pruzroči medvjed i tek tada, rješiti pitanje lova putem kvota, ali koje bi bile dane na osnovi brojnog stanja medvjeda utvrđenog DNA analizom koju treba hitno i istovremeno s promjenama Plana provesti.

Iz ovoga je vidljivo da bi ovakav kvalitetan, višeslojan Plan upravljanja morao zadirati i u mnoge druge propise osim u Zakon o lovu, poput Zakona o šumama, Zakona o otpadu, Strategije razvoja turizma, Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi i druge propise, ali to je neophodno jer je pitanje upravljanja ovakvom vrijednošću kakav je medvjed multidisciplinarno i potreban mu je i takav pristup.

Izmjene ovih zakona da bi bili u skladu s Planom upravljanja medvjedom nije komplicirano izvesti, a ograničavanje pojedinih prava nekih subjekata i veća kontrola javnosti, nadalje bolji inspekcijski nadzor (recimo zbrinjavanja otpada) donose i poboljšanje kvalitete života svih, i ljudi i medvjeda, poboljšanje zaštite staništa i donose i mnoge druge koristi koje nisu usko vezane samo uz medvjeda.

Inspekcijske službe

Poboljšati i unaprijediti rad inspekcijskih službi na način da se sve inspekcijske službe upoznaju s novim propisima poput Plana upravljanja medvjedom i da brzo, oštro i efikasno postupaju, prije svega u materijalnoj (dakle stvarnoj) kontroli lovoovlaštenika i svih drugih subjekata koji u svojim aktivnostima dolaze u vezu s lovom, otpadom, deponijima, odvozom smeća, šumarskom djelatnošću i slično.