Smeće, deponiji i utjecaj ljudi na promijenjeno ponašanje medvjeda  

ili zašto medvjedi dolaze u naselja i mijenjaju svoje ponašanje? 

 

Do prije nekoliko desetljeća situacija s našim selima, naseljima i gradovima je u pogledu broja stanovnika, a i u pogledu zbrinjavanja otpada bila sasvim drugačija nego danas. 

Što se tiče broja stanovnika, mjesta, sela i zaseoci su bili puni ljudi, puni mladosti koja je tu živjela, bavila se aktivno poljoprivredom, sve imalo vrijednije površine su se kosile, obrađivale, kopale i slično. Mjesta su bila jednom rječju živa.    

U pogledu smeća treba pojasniti da su se stanovnici manjih naselja sami rješavali svojeg otpada, a nije ni bilo ni približno ovoliko ambalaže i drugog otpada koji se nije mogao potrošiti u domaćinstvu. Većina se otpada davala domaćim životinjama da ga pojedu (svinjama npr.), spaljivala svakodnevno u domaćinstvu ili pretvarala u kompost. 

Danas se situacija značajno promijenila. Došlo je do bitne depopulacije, sve je manje ljudi koji trajno žive u staništu medvjeda, mnogi zaseoci i naselja su bez stalnih stanovnika, ili u njima živi samo poneki slabopokretni starac ili starica, dakle osim generalne depopulacije i starosna dob stanovništva se značajno povećala, a sve to za posljedicu ima i zapuštanje poljoprivrednih površina, zarastanje polja, košenica i degradaciju poljoprivrednih površina te širenje šume i šikare do samih naselja i kuća.

 

Istovremeno je organizirano prikupljanje otpada, što je dovelo do pojave kanti, koševa, kontejnera i deponija, a oni privlače  medvjede. 

Medvjed, kao oportunist u prikupljanju hrane, ide tamo gdje će lakše, dakle s manje utrošene energije, doći do više hrane pa su mu kante za smeće i deponiji u staništu idealni mamac.

 

Osim ovoga, ima i dosta čestih slučajeva hranjena medvjeda iz kuća ili naročito iz vikendica u vikend naseljima koja su nikla u staništu medvjeda (Mali Platak, u okolici Mrkoplja i dr.)

 

Neodgovarajućim odlaganjem smeća može se privući medvjeda iz velike udaljenosti. Otpad je kao izvor hrane najprivlačniji mladima, tek stasalim medvjedima, koji su se tek odvojili od majke., Zbog brzog rasta potrebe za hranom su im velike, a zbog slabog iskustva teško ju pronalaze u prirodi. Isto tako, nemaju dovoljno iskustva u opasnosti približavanja ljudima. Za mlade medvjede ovo je i način da izbjegnu neugodne susrete s većim medvjedima na hranilištima u šumi.

Ako pri prvim susretima s kantama za smeće budu i nagrađeni s nekim slasnim zalogajem nesumljivo će pokušati ponovno i tako nastaje navika koja se teško ili nikako ne da iskorjeniti. Mlada medvjedica koja je naučena na takav način prehranjivanja će u budućnosti kad bude vodila svoje potomstvo i njih voditi po deponijima i kantama i tako cijela obitelj stekne tu za medvjeda smrtonosnu naviku.

Ovdje ću radi plastičnog dojma opisati stvaran životni put jedne medvjedice.

Na širem području Platka i Snježnika (inače odličnom staništu medvjeda) živi već nekoliko godina jedna poveća medvjedica koja je gotovo postala pitoma, dozvoljava ljudima da joj se približe i ne reagira na ljudsku prisutnost.

Lokalni ljudi iz tamošnjeg skijališta, iz dvaju ugostiteljskih objekata i vikendaši iz vikend naselja Mali Platak nadjenuli su joj ime Manda. Naša Manda svake dvije godine donosi na svijet dvoje ili troje mladih.

 Na prvi pogled to je zdrava situacija s dobrim prirastom. Ali kako se naša Manda hrani ljudskim otpadom koji uredno dobiva od ugostitelja s Platka, kako su je i vikendaši iz vikendica počeli redovno hraniti, tako su se i njeni mladunci navikli na isti način prehranjivanja i izgubili urođeni strah od ljudi.

Kad Manda odbaci mlade, nakon godinu i pol od njihovog rođenja, ona na jesen ode u brlog, a neiskusni mladi se nastave hraniti na izletištu Platak, dolaziti u vikendice i čak ulaziti na terase i balkone u potrazi za obrokom. E, takvi poluodrasli medvjedi više tada nisu toliko privlačni dojučerašnjim hraniteljima, mediji se također zainteresiraju za priču i tada se po novinama vide članci s naslovima poput „Medvjed na balkonu, kada će ući i u sobu?“ i slični. Tako nastaje problematični medvjed. Tada se pristupa tzv. interventnom odstrjelu jer poluodrasli medvjed predstavlja opasnost za iste one ljude koji su ga do jučer hranili i koji sad zahtijevaju da se nešto poduzme. Epilog svega je da naša visokoproduktivna Manda još nije uspijela othraniti niti jednog svog mladunca,  svi ili sami stradaju pod kotačima ili bivaju ubijeni zbog promjenjenog ponašanja i posljedično opasnosti za ljude. Takvo hranjenje medvjeda postaje doslovno «medvjeđa usluga» medvjedima.

 

Za takve medvjede promijenjenog ponašanja postoje tri varijante rješenja problema: odstrijel kao najlakša, najeftinija i najbrža metoda koja se kod  nas jedino i primjenjuje, stavljanje u zatočeništvo (nehumana metoda), višestruki pokušaji zaplašivanja (učinak nije dovoljno istražen), preseljenje (kod nas premala mogućnost preseljenja zbog blizine naselja).

 

Koje su posljedice ovakvog medvjeđeg ponašanja;

Brojne su direktne i indirektne štete  po medvjeda zbog ovakvog ponašanja:

 

Indirektne štete:

- u javnosti se stvara dojam da medvjeda ima jako puno (jer kad ih ima u naseljima i uz kuće,

  koliko ih tek onda mora biti u dubokoj šumi),

- ovaj zaključak pogoduje lovačkom lobiju da lakše dobiju suglasnost za veće planove 

  odstrijela, odnosno da barem vrši pritisak za dobivanje većeg odstrijela,

- stvara se nezadovoljstvo kod lokalnog stanovništva i unosi nemir, a što koriste

  lokalni političari  koristeći tada populističku retoriku,

 

Direktne štete:

- takvi se medvjedi većinom ubijaju,

- ako se ne ubijaju onda često sami stradavaju, najčešće u prometu,

- ako se radi o čitavim medvjeđim obiteljima (a to je često) tada je cjela obitelj osuđena i

   izostaje prirast, odnosno takvo ponašanje nasljeđuju mladunci,

- negativan utjecaj na ukupno brojno stanje populacije.

 

tragovi medvjeda vode do kontejnera za otpatke gdje se medvjed navikava na ljude i gubi strah od ljudi, park šuma Golubinjak