Sisavci
Medvjed
Vuk
Ris
Ptice
Kukci
Gmazovi i vodozemci
Ostali članci koje možete pogledati:
Iz Medija
Savjeti za planinare i izletnike
Kako zaštiti medvjeda
Provedba DNA analize brojnog stanja
Brojno stanje u RH
Povijesni pregled upravljanja medvjedom
Nacionalni parkovi i medvjed
Smeće, deponiji kao opasnost
Ostala cestovna i druga infrastruktura
SMEĐI MEDVJED - šumski radovi
SMEĐI MEDVJED - ugroženost
SMEĐI MEDVJED - važnost medvjeda
SMEĐI MEDVJED - osobna iskaznica
SMEĐI MEDVJED - pravila ponašanja II
SMEĐI MEDVJED - pravila ponašanja
SMEĐI MEDVJED - tko je zapravo medvjed
SMEĐI MEDVJED - stanište
SMEĐI MEDVJED - životni ciklus
SMEĐI MEDVJED - probava
SMEĐI MEDVJED - kratki opis, tragovi
VAŽNOST POPULACIJE U EUROPSKIM RAZMJERIMA
VRSTE MEDVJEDA
UDRUGA „ANIMALIA“ I MEDVJEDI
 
Ostala cestovna i druga infrastruktura  
 

 

Posljednih desetak, petnaestak godina dogodile su se u našim gorskim krajevima brojne promjene koje umanjuju kvalitetu staništa i donose stalne i bitne promjene u staništu medvjeda.

Naravno, ne želim reći da ti infrastrukturni zahvati u staništu nisu bili potrebni, barem neki od njih, ali ih treba uzeti u obzir kod ocijene kvalitete staništa. 

Tu se prije svega ostaloga radi o cestovnoj infrastrukturi. Završena je autocesta Rijeka – Zagreb u punom  profilu koja od Grobnika do Bosiljeva prolazi medvjeđim staništem. 

Završena je autocesta Zagreb – Split kroz Liku. Osim što su stalni izvor buke, pogotovo dok se gradilo, što su preostali ogromni kompleksi posječene šume i drugi s izgradnjom i upotrebom povezani utjecaji u staništu, postoji i jedna specifična negativnost koja bi se mogla tek osjetiti na populacijama divljih životinja, a to je trajna fragmentacija staništa.  

 
Zbog slabije vertikalne razvedenosti terena kojim prolazi autocesta kroz Liku tj. manjka usjeka, tunela, vijadukata (u odnosu na recimo goransku dionicu), ova cesta nema dovoljno mogućih prijelaza za divlje životinje pa dijelovi populacija ostaju izolirani s pojedine strane autoceste. Ovaj problem je posebno izražen kod medvjeda koji sezonski znatno migriraju, a ako im se ta migracija onemogući dolazi do značajnih negativnih posljedica po medvjede, poput izostanka reprodukcije, umiranja mladih od gladi i slično.

Tu valja istaknuti i neadekvatne ograde na autocesti koje medvjed  uspijeva prijeći i biva žrtva prometnih nesreća u kojima, zbog medvjedove mase, mogu stradati i ljudi, ili nastati ogromna materijalna šteta.

 

Sljedeća važna cesta  koja cijepa stanište i koja je barem nekoliko primjeraka medvjeda trajno odvojila od ostatka populacija je autocesta Rijeka – Rupa koja nema uopće prijelaz za divlje životinje pa medvjedi s Učke i Ćićarije (mali broj) ne mogu kroz Hrvatsku proći do Gorskog kotara, nego jedino preko Slovenije, gdje imaju za prijeći i autocestu Postojna – Ljubljana.

 

Osim autocesta, postoji i čitav niz drugih prepreka za prolaz medvjeda gdje su moguća stradavanja, poput običnih, neograđenih cesta, stara cesta Rijeka – Zagreb, željezničke pruge (na kojima se događa najviše stradavanja u prometu), ili trase dalekovoda, naftovoda i plinovoda kroz Gorski kotar koje su dodatno fragmentirale staništa, i sl.

medo 2 [800x600].jpg                                          medo 1 [800x600].jpg

stradavanja medvjeda na prugama su česta                                                   uklanjanje mladog stradalog medvjeda s pruge

 

U začetku je gradnja autoceste Rijeka – Žuta lokva koja će dijelom zaći u stanište medvjeda.

U planu je gradnja nove, nizinske pruge Rijeka – Zagreb.

Osim prometne infrastrukture koja je neophodna (osim možda ove nizinske pruge) postoji i niz potpuno nepotrebnih, megalomanskih  i izrazito štetnih zahvata u prirodu koji su barem sumnjive isplativosti.

To su prije svega buduća skijališta Sveto brdo i Bijela kosa.

Na tim su mjestima (naročito na Bijeloj kosi) posječene ogromne količine šume, grade se pristupne ceste, dovodi struja, voda i ostala infrastruktura, u planu je gradnja hotela i ostalih smještajnih kapaciteta, dakle ogroman zahvat u najboljem dijelu medvjeđeg areala, koji značajno utječe, naravno negativno, na medvjeda i tjera ga iz tih krajeva, a isplativost takvih investicija u najmanju ruku sumnjiva. Za autora nije sumnjiva, on naime je uvjeren da su to sve promašene investicije  kojima je cilj bogaćenje pojedinaca iz lokalne zajednice iz jednog političko-turističko-skijaškog lobija, a da i njih nije briga za eventualnu isplativost takvih projekata.

Naime, već uhodana skijališta postoje na samo koji sat vožnje od Gorskog kotara, gdje zbog slabijih zima, u posljednje vrijeme ni nema dovoljno snijega. Možda bi za lokalnu zajednicu Gorskog kotara bilo isplativije da svoju turističku ponudu usmjeri k razvoju ekoturizma, jer, za razliku od stranih skijališta kojima ne može konkurirati ponudom, svojim prirodnim vrijednostima (uključivši i populacijom medvjeda) i te kako može prednjačiti na europskom tržištu.

 

Kada uzmemo u obzir sve ove nedavne, a jake promjene u staništu medvjeda, dolazimo do jedne proturječnosti: prije svih ovih nabrojenih zahvata početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, naši su stručnjaci koji se profesionalno bave praćenjem medvjeđe populacije, tvrdili da u Republici Hrvatskoj imamo 400 do najviše 450 medvjeda, i da su to otprilike i granice kapaciteta našeg staništa, tj da stanište ne može podržati osjetno veću brojnost, već se radi o otprilike idealnom broju medvjeda.

 

Danas kad je stanište nedvojbeno fragmentiranije, dijelom degradirano, isti znanstvenici i ostali stručnjaci koji od medvjeda žive, tvrde da imamo otprilike 1000 primjeraka  medvjeda i da je to poželjno brojno stanje koje odgovara kapacitetu staništa.

Pri tome ne objašnjavaju da li su tada, prije desetak godina, bili u krivu i koje su to nove spoznaje  dovele do takve brze promjene u navikama i životu medvjeda, da isto, ili čak lošije stanište, trpi više od dvostruko veći broj medvjeda!?

Izgleda da su se i medvjedi prilagodili našoj politici i lovnim željama, pa su, a u želji da svačiji apetiti budu zadovoljeni (i lovaca i znanstvenika) preko noći povećali više od dvostruko brojno stanje i stisli se u staništu ne prigovarajući njegovoj degradaciji.


 

Udruga Animalia © 2009.

CM sustav - Naid Haskic