PRAVILA PONAŠANJA U STANIŠTU MEDVJEDA DA SE IZBJEGNE NEGATIVAN UTJECAJ NA MEDVJEDE I NJIHOVO STANIŠTE

 

Osim pravila ponašanja u staništu medvjeda kojima se izbjegava konflikt  čovjeka i medvjeda i moguće stradavanje čovjeka, postoje i pravila ponašanja kojima se umanjuje šteta za stanište i same medvjede:

 

- ako ugledate medvjeda s veće udaljenosti i vidite da svojim prisustvom ne smetate

  njemu tj da on ne mijenja svoje aktivnosti zbog vas tada ga možete promatrati,

  fotografirati, ali ne vikati i uznemiravati ga.

- ako ga vidite s bliže udaljenosti, a on vas nije vidio, povucite se tiho, nemojte ga

  zaplašivati i zaobiđite ga u širokom luku, ili ako je to zbog konfiguracije terena nemoguće,

  vratite se barem pedesetak do sto metara nazad putem kojim ste došli pa glasnije

  ponovno krenite naprijed, jer ako vas čuje s veće udaljenosti neće se prepasti  već

  će vam se ukloniti s puta i najvjerojatnije ga više nećete niti čuti ni vidjeti.

-ne hranite medvjede u šumi, niti ne ostavljajte ostatke hrane u šumi, planini, mjestu

  gdje ste kampirali ili roštiljali, jer time, iako mislite da radite dobro djelo i da

  pomažete gladnim divljim životinjama,  zapravo potpisujete medvjedu

  smrtnu presudu, nažalost.

Naime, medvjed je inteligentni oportunist i kad ga ljudi hrane izgubi urođeni strah od ljudi i počne tražiti hranu kod ljudi te počne povezivati ljudski miris s hranom, zbog toga promijeni ponašanje, počne slijediti prolaznike i izletnike, dolaziti na smetlišta pa čak i u naselja i takvog medvjeda tada treba zbog ljudske sigurnosti odstrijeliti.

- ne hodajte izvan označenih staza jer takvo hodanje uznemiruje divlje životinje koje su već

  naviknute na ljude na stazi,

- ne voziti se off road vozilima  (terencima, quadovima, motocikima) izvan cesta

  (po šumi, vlakama, livadama), a i izbjegavati vožnju šumskim makadamskim cestama

  koliko se može.

- ne slijediti tragove medvjeda po snijegu u brlog jer može doći do napada medvjeda ili,

  što je vjerojatnije, ako se u brlogu nalazi medvjedica, a to prethodno nikako ne možemo

  znati, možemo uzrokovati da trajno zbog uznemiravanja napusti brlog i tada je potomstvo

  tj. mladunci izgubljeni tj. bivaju napušteni ili ih majka pokuša premjestiti, ali uslijed zime

  u tome ne uspijeva i mladunci redovno ugibaju,

- osobe koje nemaju osnovnih ekoloških znanja o divljim životinjama i šumi pokušavati

  educirati i voditi kroz stanište upoznavajući ih s pravilima ponašanja u staništu divljih

  životinja i upozoravajući nesavjesne posjetitelje sa štetom koju prouzrokuju

  svojim ponašanjem.

 

 

 

ZAKLJUČAK: 

Medvjed je najveći i najvrijedniji ukras naših šuma, uz poznavanje pravila ponašanja u staništu medvjeda opasnost za čovjeka je zanemariva, a korist koju čovjek ima od medvjeda je ogromna;

- postojanje medvjeda u našim šumama znači da je šuma kvalitetna, zdrava,

   zrela i da su sve biljne i životinjske vrste tu relativno sigurne, znači da smo

   za izlet, planinarenje, odmor odabrali zdravo i čisto mjesto,

- eventualni susret čovjeka s ovom životinjom koja predstavlja iskonsku prirodu

   je poseban doživljaj i svakog se izletnika, planinara duboko dojmi i obogati

   doživljaj prirode,

- lokalna bi zajednica (da je pravilno usmjerena i educirana) mogla od

  postojanja medvjeda imati i veliku ekonomsku korist putem razvitka

  turizma (eko turizam, prodavanje ekoloških proizvoda s oznakom medvjeda,

  fotosafari i sl).

Dakle, dok mnoge kulturne zapadnoeuropske zemlje ulažu golemi napor i sredstva da vrate medvjede u svoje prostore, nikako se ne može reći da je postojanje medvjeđe populacije u nas ostatak balkanske zaostalosti (rudiment) već prednost i znak civiliziranosti.