PRAVILA PONAŠANJA U STANIŠTU MEDVJEDA DA BI SE IZBJEGAO KONFLIKT S MEDVJEDOM

Iz situacija navedenih u prethodnom poglavlju kad  dolazi do neželjenog susreta s medvjedom možemo izvesti pravila ponašanja koja će spriječiti neželjene susrete s ovom životinjom:

- tko ne želi iznenadan susret s medvjedom treba biti, prije svega, svjestan da se nalazi

  u medvjeđem staništu, treba u hodu promatrati oko sebe, uočavati kretnje i

  zvukove oko sebe, 

- treba se kretati po uhodanim markiranim stazama, danju, izbjegavati  noćno hodanje,

- treba se kretati umjereno glasno (ne se derati i dovikivati kao što planinari često rade),

   ali razgovarati umjerenim tonom, ili ako ste sami, hodati glasno (tu i tamo lupkati cipelom

   ili štapom), 

- ukoliko vjetar puše u smjeru vašeg kretanja, tada ste dosta sigurni da će vas životinje osjetiti

  na vrijeme i maknuti se, ako je vjetar prema vama, tada treba biti glasniji, 

- ukoliko se sretnete s medvjedom na relativno bliskoj udaljenosti (20 m ili manje) ne proizvoditi

  metalne zvukove, lupkati štapovima za hodanje, škljocati fotoaparatom i slično, ne vikati na

  medvjeda i pokušavati ga  otjerati bukom, ne zaopkoljavati ga, 

- pri ulasku u nepregledna mjesta, guštike, veće malinjake, grmlje, među stijenje, biti

  osobito glasniji jer upravo na takvim mjestima može doći do neočekivanih susreta. 

 Ukoliko ugledate medvjeda treba voditi računa o sljedećem:

- svaki medvjed ima svoj sigurnosni krug. To je prostor unutar kojega smatra svaki

  ulazak čovjeka kao atak na sebe  i tada se brani tj. napada. Taj sigurnosni krug je

  različit za svakog medvjeda.

Mladi, neiskusni medvjedi, zatim ženke s mladima imaju npr. širi krug unutar kojega se smatraju     ugroženima od starijih, iskusnijih samaca koji su se češće sretali s ljudima. Prema mom iskustvu s njima, ako ste barem 7 do 10  m udaljeni od samca, a on ima mjesta za bijeg odnosno barem 20 do 25 m od ženke s mladima neće napasti, već se može eventualno dignuti na zadnje noge. Tada možete biti sigurni da neće napasti jer nikada nikoga (osim u filmu) ne napada u tom položaju, već to radi da bolje osmotri situaciju i vas. Tada se treba lagano povući polako u smjeru iz kojeg ste došli i relativno tiho se javljati tako da vas čuje i može pratiti kamo se udaljavate te eventualno dignuti ruke da vas bolje vidi. Ne se derati ili ako ste blizu škljocati metalnim zvukom (fotić) jer tako možete izazvati kontra-efekt. Samo mirno, staloženo i polagano povlačenje.  

- Ukoliko se gurate u grmlje, iza nekih stijenja, u procjepe, berete gljive po zaraslim

  mjestima, ulazite u spilje ili se probijate kroz neki labirint stijenja i krša tada može

  doći do vrlo bliskog susreta u kojem možete medvjedu ući unutar onog sigurnosnog kruga

  i eventualno prouzročiti  njegov napad. U slučaju napada treba ostati miran, napad dočekati

  staložen jer postoji  mogućnost da se tokom kretanja prema vama predomisli i okrene, 

  ali ako nastavi treba se baciti na pod licem dolje i rukama pokriti glavu

  (prekrižiti ruke iza vrata i laktovima zaštiti lice). On tada najčešće vas malo njuši, ili

  gura šapama ili vas pokušava pokriti lišćem i zemljom a nakon nekog vremena

  ode kad shvati da mu niste opasnost. Ukoliko se s njim nađete licem u lice u

  neposrednoj blizini (oči u oči) što se isto zna dogoditi pogotovo beračima plodova,

  tada mirno treba izdržati taj kontakt koji može trajati i do pola sata, pritom bi trebalo

  svrnuti pogled, jer životinje zurenje smatraju izravnom prijetnjom i izazovom,

  zaustaviti kretanje (pogotovo ne činiti nagle  pokrete), ne govoriti glasno,

  eventualno šaptom i čekati da medvjedu prođe šok i da se okrene i ode.

  Tokom toga perioda on može bučno disati, puhati (najčešće), brundati, ali to

  treba izdržati mirno, jer svaki vaš nagli pokret će izazvati napad, a zbog blizine

  nećete moći umaknuti kandžama i zubima. 

- Znači, tko  ne želi sresti medvjeda, neka ne skreće s puta i neka ne ide sam i pogotovo

  noću kada je (primjetio sam) medvjed puno hrabriji nego danju. Moram napomenuti

  da je ljeti medvjed puno aktivniji danju nego u jesen ili zimu pa ga je lakše tada

  sresti danju.

Uglavnom, kao i sa svakom stvari i pojavom, i za medvjede vrijedi: što ju bolje poznaš, manje se bojiš i obratno. U planinu treba ići pametno i uvijek imati rezervnu varijantu, upoznavati prirodne zakone i poštovati snagu prirode (i medvjeda) i nema opasnosti, odnosno, mnogo manje nego u gradu.

  gdje vidite male medvjediće, oprez, medvjedica u blizini

 Razlikovanje lažnog od pravog napada

Medvjed naime, poduzima u svojoj namjeri da se odbrani ili dokaže da je gospodar situacije dvije vrste napada: lažni i pravi.

Lažni napad: kad medvjed želi dokazati da je jači, veći, kad želi otjerati čovjeka ili najčešće drugog medvjeda,  tada poduzima tzv lažni napad.

Lažni napad prepoznajemo po tome što medvjed još iz daljine poskoči, napravi par brzih, velikih, trčećih koraka prema suparniku (medvjedu ili rijetko čovjeku) dok ovaj se ne okrene i počne uzmicati, a tada se zaustavi. Lažni napad možemo energičnom kretnjom, povikom, dizanjem ruku i slično zaustaviti, dok je puno opasniji

Pravi napad: kad ste sigurni da vas je medvjed vidio, dakle nema dileme zbog čega ide prema vama, kad se kreće korakom, ne gleda u vas nego negdje u stranu, ali ide direktno hodom na vas, glava mu je u poluspuštenom položaju s poluotvorenim ustima. To je pravi napad koji može biti opasan. U toj situaciji ili ako je medvjed dalje i ako se ocijeni da se može pobjeći udaljiti ili što je vjerojatnije s obzirom da je napad već počeo baciti se na tlo i postupiti po prethodno danim uputama.