Danas na svijetu živi osam vrsta iz porodice medvjeda i to: smeđi medvjed (Ursus arctos) u Euroaziji i Sjevernoj Americi, bijeli ili polarni medvjed (Ursus maritimus) na Arktiku, američki crni medvjed (Ursus americanus) u Sjevernoj Americi, azijski crni medvjed (Ursus thibetanus) u Aziji, sunčasti medvjed (Helarctos malayanus) u jugoistočnoj Aziji, naočalasti medvjed (Tremarctos ornatus) u Južnoj Americi, usnati medvjed (Melarsus ursinus) u Aziji i veliki panda (Ailuropoda melanoleuca) također u Aziji.

Svi su se razvili od zajedničkog predatorskog pretka Miacida prije cca 25 milijuna godina.

Još prije pedesetak pa i manje godina razni su autori opisivali nekoliko vrsta i čak do stotinjak podvrsta smeđeg medvjeda. Novije su biološke spoznaje poduprte genetskim istraživanjima dokazale da se zapravo radi o ekološkim varijantama iste vrste, dakle nema govora o više vrsta smeđih (mrkih) medvjeda.

Medvjed, naime, ima kao malo koja vrsta veliku sposobnost da veličinom i izgledom reagira na stanišne uvjete. Npr. na Aljasci i na Kamčatki, gdje su zime jako duge, zbog obilne prehrane bjelančevinama lososa smeđi su medvjedi najveći i mogu doseći i do 700 ili čak 800 kg.

Nasuprot tome medvjedi iz južnijih, znatno toplijih krajeva poput Španjolske ili Grčke i Turske gotovo su 10 puta manje mase, a pripadaju istoj vrsti.

Za čitaoce će vjerojatno biti zanimljivo da je čuveni sjevernoamerički Grizzly zapravo ista vrsta kao i naš smeđi medvjed, dakle ne radi se o različitoj vrsti medvjeda.

Također, je zanimljivo navesti da novije spoznaje govore o tome da se bijeli ili polarni medvjed ustvari razvio od smeđeg (grizzly) medvjeda, a da bi se sada, u uvjetima globalnog zatopljenja i topljenja arktičkog leda, kotač evolucije mogao početi okretati unazad i da bi se bijeli ili polarni medvjed, želi li opstati, morao početi vraćati u izvorišni oblik tj. prema smeđem medvjedu. Zanimljivo je da se polarni i smeđi medvjed u zarobljeništvu (ZOO) mogu pariti, pronađeni su i divlji hibridni potomci ove dvije vrste medvjeda, koje su došle u dodir zbog zatopljenja.

Nekad je smeđi medvjed živio u cijeloj Europi osim na Islandu, i sredozemnim otocima Cipru, Sardiniji, Korzici.

Danas je gotovo posvuda istrijebljen osim malih, odvojenih populacija u nestajanju i to prije svega u Španjolskoj, Italiji, Austriji. Jedino su skandinavska populacija s oko 1000 primjeraka, karpatska s oko 8000 primjeraka i dinaridska populacija stabilnije i jače.

          medvjed u Hrvatskoj dio je dinaridske populacije smeđeg medvjeda