Kod kosova se često može vidjeti parcijalni albinizam; ptice inače tamnog perja imaju pojedina pera bijele boje

Jedna od najčešćih gnjezdarica naših gradskih parkova. Odlikuje se melodičnim pjevom mužjaka kojeg se na proljeće može vidjeti na istaknutim granama stabala.

Jako je izražen spolni dimorfizam, mužjak je crne boje, sa izrazito žutim kljunom, a ženka smeđa sa tamnim kljunom.

Gradski kosovi su postali stanarice i počeli su se razmnožavati i van uobičajene sezone gniježđenja, koja počinje u travnju.

Gnijezda grade od trave, mahovine, a često upotrebljavaju i komade plastičnih vrećica i drugog plastičnog materijala, kojeg ugrađuju među niti trave.

Tijekom zime sjeverne populacije zimuju u Hrvatskoj, a odlikuju se tamnijim kljunom.

Karakteristika je da kosovi van naseljenih mjesta imaju drukčije ponašanje od gradskih kosova, koji su izgubili strah zato što su u gradovima predatori puno rjeđi, a nova opasnost je urbana fauna (npr. mačke) koje uzimaju najviše mladih.

Kosa možemo vidjeti kako u potrazi za hranom odmiče nogama tlo, poput kokoške, kljunom hvata crviće koje strese u kljunu prije no što ih proguta. Još se hrani voćem, ali uzeti će i ostatke hrane sa stola, dehidriranu hranu za mačke, čak i strvinu.

Ako mu se u vrtu ponudi posuda za kupanje, rado će u nju svakodnevno dolaziti i kupati se štrcajući vodu uokolo.