Sisavci
Ptice
Morski vranac
Supovi
Galeb
Labud
Kos
Vijoglav
Kutak za prstenovače
Kukci
Gmazovi i vodozemci
Ostali članci koje možete pogledati:
Akcijski plan zaštite supa
Preporuke upravljanju populacijom
Dojave viđenja nalaza mrtvih markiranih supova
Rezultati markiranja
Markiranje supova i dugovječnost
Uzroci mortaliteta (smrtnosti) supova u Hrvatskoj
Produktivnost
Uzroci izumiranja populacija
Struktura populacije
Kretanje
Status i distribucija
Dob početka razmnožavanja
Razmnožavanje supova
K-selekcijske vrste
Biologija supova
Otok Prvić
Otok Krk
Otok Cres
Tradicijsko nasljeđe Cresa i Krka
Prirodne osobitosti otoka Cresa i Krka
Stanište bjeloglavih supova
Dinamika metapopulacija
O POPULACIJI BJELOGLAVOG SUPA
 
Preporuke upravljanju populacijom 
 

sup (44) [800x600].jpg

Održivost populacije općenito se smatra jednim od četiri primarna cilja planiranja očuvanja vrsta. Tipični ciljevi uključuju: (1) očuvanje održive populacije svih urođenih vrsta biljaka i životinja in situ, (2) reprezentativnost svih urođenih tipova ekosustava duž njihovog niza varijacija, (3) održavanje funkcije ekosustava i njegovih ključnih procesa, i (4) prilagodba na ljude i njihovo korištenje resursa. Ovi su ciljevi često povezani s pojmom «održivosti» ekosustava. No zaštita ekosustava ili pojedine vrste je nepotpuna bez implementiranja plana zaštite (Samson 2002).

Kad se i izabere konačni model upravljanja populacijom, njegovi se učinci moraju pratiti, te se dobivene informacije trebaju koristiti u daljnjem procesu odlučivanja (Harwood 2000). Time bi se implementirala prva tri koraka Caughley-jeve (1994) paradigme padajuće populacije («1. koristi znanstvene metode da deduciraš zašto je brojnost populacije opala i koji čimbenici su uzrokovali taj pad… 2. ukloni ili neutraliziraj uzrok opadanja populacije… 3. potvrdi da je uzrok opadanja brojnosti populacije bio ispravno izveden»).

animalia (110) [800x600].jpg

Hrast u Svetom Petru na Tramuntani, otok Cres

Iz rezultata modeliranja različitih scenarija možemo vidjeti da je najveća prijetnja populaciji bjeloglavih supova u Hrvatskoj povećana smrtnost adultnih jedinki. Ona može biti uzrokovana nedostatkom hrane, koji posljedično utječe na smanjenje reprodukcije i preživljavanje. Sadašnja populacija supova u prvom redu ovisi o ekstenzivnom uzgoju ovaca kao osnovnom izvoru hrane. Zbog smanjenja broja ovaca (autohtone ovce se zamjenjuju alohtonom divljači, npr. ljudi prodaju ovce kako bi izbjegli gubitke koje im čini medvjed, divlja svinja ili jelen lopatar), te prelaskom na intenzivni uzgoj (zimsko dohranjivanje, janjenje u torovima, zatvaranje u štale zbog alohtonih predatora itd.), poboljšanjem veterinarskih tehnika, kojima je smanjena smrtnost ovaca, veterinarskim mjerama koje nalažu zakopavanje uginule stoke, odnosno odvoženje strvina na incineraciju, koja na taj način postaje nedostupna za supove, izravno se ugrožava brojnost populacije.

Hrana supovima danas su tretirane domaće životinje koje dobivaju simulatore rasta, nutricionističke dodatke, teške metale u tragovima, vitamine, antibiotike, posipavaju se sistemskim akaricidima, hranjene su hranom tretiranom pesticidima. Ovako tretirana hrana predstavlja opasnost za preživljavanje jedinki kao i na smanjenje produktivnosti.

Dodatno dohranjivanje je mjera za povećanje udjela rasplodnih parova, povećanje stope preživljavanja opernaćenih mladunaca do adultne dobne klase. Dodatna hrana koju osiguravaju ljudi može pomoći mladim pticama, a povećanjem njihova uspjeha hranjenja, tijekom kritičnog razdoblja, povećavaju im se i šanse za preživljavanje.

sup (3) [800x600].jpg

Sveobuhvatno ilegalno trovanje divljih i domaćih životinja, ljudsko proganjanje – ilegalno ubijanje kako bi se eliminiralo supove iz lovnih područja (koja bi inače mogla postati ornitološki rezervati), te uznemiravanje od strane ljudi (turizam ili rekreacija u području gnjezdilišta) također utječu na preživljavanje. Na ove se čimbenike može jednostavno utjecati primjenom aktivne zaštite (u stvarnosti na terenu, a ne tek na papiru). Takva zaštita obuhvaća obilježavanje kolonija vidljivim oznakama (s mora i kopna) koje upozoravaju na zakonsku zaštitu vrste i rezervata, sprječavanje uznemiravanja ptica na kolonijama, ograničavanje prilaza gnijezdima. Na kopnu je potrebno postaviti informativne ploče koje upozoravaju na postojanje ornitološkog rezervata, na zabranu uznemiravanja supova. S morske je strane potrebno napraviti plutajuću granicu kako bi se spriječilo uznemiravanje supova na gnijezdima (koja se nalaze na liticama iznad mora). Nužan je redoviti obilazak akvatorija u području ornitoloških rezervata, posebno u ljetnim mjesecima kad je najviše slučajeva nalaska supova u moru. Mlade se ptice koje se nađu u moru moraju spašavati od utapanja. Zato je potrebno ljeti organizirati patrole čamcem ispod granica rezervata, te po dojavi otići po supa u moru. Hvatanje i donošenje bolesnih, otrovanih, ozlijeđenih i iscrpljenih jedinki u Oporavilište, na osnovi osobnog pronalaska životinje ili dojave, nužno je kako bi se spasilo što više jedinki.

Problem rješavanja kemijske kontaminacije i postavljanja otrova u prirodu, pri očuvanju bjeloglavih supova je od osobitog značenja zbog njihove pozicije na vrhu prehrambenog lanca. 

Situacije koje mogu dovesti do trovanja supova su neodgovoran i neselektivan problem kontrole životinja koje pojedinci smatraju "štetnicima" postavljanjem otrovnih mamaca (najčešće insekticida iz skupine karbamata i organofosfata), problem uklanjanja parazita na stoci metodama koje su neadekvatne (npr. kupanje ovaca u bazenima natopljenima insekticidom), te primjenom prevelikih doza insekticida (kronična trovanja organofosfatima), nenamjerna trovanja prouzrokovana neznanjem ili nemarom, namjerno trovanje grabljivica zbog zabluda (npr. da one napadaju stoku), slučajna trovanja određenim veterinarskim i poljoprivrednim preparatima (npr. pesticidi za suzbijanje insekata – muha).

 animalia (126) [800x600].jpg

Ulaz u lovište na Tramuntani

Ilegalno trovanje izaziva posebnu zabrinutost jer je prijetnja izumiranju cijele istočnoeuropske populacije supova, što je zaključeno i u Rezoluciji prve radionice članica EGVWG (Istočnoeuropsko-mediteranska radna grupa za bjeloglave supove).

Protutrovačka kampanja obuhvaća niz aktivnosti čiji je krajnji cilj uspostavljanje mjera koje bi regulirale proizvodnju, distribuciju, prodaju, transport otrova, te spriječile samovoljnu i nelegalnu uporabu istih. Rezultati koji se moraju postići aktivnostima vođenja Protutrovačke kampanje su ustanovljeni mehanizmi za dugotrajnu akciju koja garantira očuvanje ugroženih vrsta od nelegalnog trovanja, stabilizacija i povećanje populacija ugroženih trovanjem. Sve mjere koje se provode Kampanjom imaju za krajnji cilj odvratiti one ljude koji razmatraju mogućnost nelegalnog trovanja, da to čine. Kampanju moraju podržavati i u njoj aktivno sudjelovati ministarstva, institucije, organizacije i nevladine udruge koje se bave zaštitom i očuvanjem prirode, dobrobiti i zaštitom životinja, lovom, proizvodnjom i distribucijom pesticida, kao i druge čiji se rad dotiče problematike trovanja životinja. Potrebno je načiniti shemu po kojoj će se istraživati incidenti nelegalnih trovanja, razlučiti trovanja prilikom ispravne uporabe pesticida, nepravilne uporabe zbog nemara, slučajnog ili namjernog nepridržavanja uputa za uporabu i namjernih, ilegalnih pokušaja trovanja životinja. Shema će omogućavati ljudima da dostave potrovane životinje ili mamce za koje sumnjaju da su zatrovani, za laboratorijske analize. Svi se dobiveni podaci mogu upotrijebiti za zaštitu ljudi, namirnica, okoliša i životinja od pesticida. Glavna poruka koja se ističe kroz Kampanju jest da se praksa koja ugrožava životinje trovanjem neće tolerirati, tj. da će počinioci biti kažnjeni.

Također je potrebno implementirati kaznene mjere za namjerno ubijanje i trovanje supova. Činjenica da pojedinci krivi za smrt supova ne bivaju kažnjivo gonjeni, te da se na njih ne vrši socijalni pritisak, ohrabruje počinitelje da nastave s tom praksom.

U provođenje aktivne zaštite treba uvrstiti i eliminiranje opasnosti od vjetrenjača i elektrokucije, te urbanizacije – uništavanja staništa (probijanje cesta, kamenolomi).

Ukupni cilj programa zaštite je očuvanje i povećanje kvarnerske populacije bjeloglavih supova koja će biti poveznica između zapadnomediteranskih i istočnoeuropskih populacija supova, a ostvarenje cilja može se mjeriti povećanjem broja jedinki i kolonija, odnosno širenjem areala supova.

Glavni ciljevi programa očuvanja bjeloglavih supova od izumiranja na kvarnerskim otocima su zaštita populacije povećanjem uspješnosti gniježđenja uz povećanje stope preživljavanja mladih u najkritičnijem razdoblju (njihovoj prvoj godini života), rješavanje, tj. smanjivanje problema povećanog, a čovjekovom djelatnošću uvjetovanog, mortaliteta.

Rezultati koji se moraju postići su povećanje postojeće populacije, smanjen individualni mortalitet, očuvana gnjezdilišta, ustanovljeni mehanizmi aktivne zaštite koji će omogućiti trajno očuvanje populacije, te koji garantiraju očuvanje vrste.

Kako bi se poboljšao status hrvatske populacije bjeloglavih supova, mora se implementirati integralni, sveobuhvatni program zaštite. Potrebno je smanjiti umjetni mortalitet (uzrokovan ljudskim čimbenicima), pomoći populaciji da opstane usprkos mortalitetu, na način da se poveća produktivnost i stope preživljavanja svih dobnih klasa.

Dijelove otoka Plavnika (i susjednog Malog Plavnika) trebalo bi proglasiti botaničko-zoološkim rezervatom zbog uočenih gnjezdilišta bjeloglavih supova i najveće kolonije morskog vranca u Kvarneru, brojne faune ugroženih životinja i vrijedne flore, te zbog važnosti ovih otoka u prehrani grabljivica s najvećeg rezervata uz istočnu obalu otoka Cresa, a ne proglasiti lovištem i odobriti lovno-gospodarsku osnovu s jelenima lopatarima, koja nije u skladu s postojećim zakonima koji zabranjuju donošenje alohtone divljači na otoke.

Aktivnosti koje će poboljšati izglede za očuvanje i povećanje kvarnerske populacije bjeloglavih supova:

 

  1. pokretanje i provođenje protutrovačke kampanje
  2. vođenje Oporavilišta za ranjene, bolesne i potrovane supove, te praćenje smrtnosti jedinki
  3. telemetrijsko praćenje jedinki koje su puštene iz Oporavilišta radi utvrđivanja eventualnog kasnijeg utjecaja uzročnika dolaska u Oporavilište na oporavljene ptice (događa se da se iste jedinke nalaze nakon puštanja uginule ili ponovo sa simptomima zbog kojih su prethodno bile prihvaćene)
  4. osiguravanje dovoljnih/obilnih količina hrane na hranilištima, identifikacija prikladnih područja za osnivanje novih hranilišta i njihovo uspostavljanje, redovno skupljanje lešina, monitoring hranilišta
  5. aktivna zaštita svake pojedine kolonije (Cres, Krk, Prvić, Plavnik) postavljanjem morske granice s označenim plutačama duž rezervata
  6. senzibiliziranje javnosti (posebno lokalnog stanovništva)
  7. čišćenje i održavanje lokvi kao izvora vode za piće ovcama i supovima
  8. smanjivanje prijetnje koje uzrokuju ljudske aktivnosti (čuvarska služba brodom u akvatoriju ornitoloških rezervata)
  9. monitoring gnjezdilišta
  10. markiranje, prstenovanje i praćenje jedinki
  11. provođenje ekoturističkih aktivnosti, osnivanje centara za informiranje o supovima
  12. edukacija o zaštiti supova (djece, turista)
  13. promoviranje ekstenzivnog ovčarstva, održavanje pašnjaka, gromača i pastirskih putova
  14. modifikacije električnih stupova za izbjegavanje elektrokucije
  15. zabrana postavljanja vjetroelektrana (odnosno uklanjanje postojećih) na područjima gniježđenja i migracijskim putevima bjeloglavih supova

 

Naravno, gotovo je nemoguće ispuniti dužnost da se očuva vrsta, bez mogućnosti da je očuvamo (Shaffer 2002). Trenutačno upravljanje populacijom bjeloglavog supa napregnuto je između želje da se iznađu načini da se sačuva bioraznolikost i tradicionalna poljoprivreda na kvarnerskim otocima za dugo vremensko razdoblje i saznanja da su naše mogućnosti upravljanja populacijom primarno kratkog trajanja. Činjenica je da je država zaštitila bjeloglave supove tako što ih je proglasila zaštićenom vrstom, a prostore u kojima gnijezde ornitološkim rezervatima, ali to nije dovoljno, to nije aktivna zaštita vrste, pogotovo iz razloga što nema kažnjavanja počinitelja koji svojim aktivnostima ugrožavaju vrstu ili ubijaju jedinke. Bjeloglavi supovi su prirodna baština Republike Hrvatske, nužno je da država vodi brigu o očuvanju ove vrste.  

S odabirom najboljeg tijeka akcija za očuvanje vrste, funkcija modeliranja je okončana samo privremeno. Sljedeći je korak provedba plana. Stoga je važno da se terenske studije nastave tijekom i nakon provedbe upravljanja vrstom. Rezultati monitoringa mogu dati vrijedne informacije o odgovoru vrste na upravljanje, kao i osigurati više podataka kako bi se poboljšali parametri modela i unaprijedio model (Akçakaya 1999). 

sup (43) [800x600].jpg

Rtg snimka supa Selena nastrijeljenog u Italiji; iako je glava puna sačme, sup je čudom preživio

 

Udruga Animalia © 2009.

CM sustav - Naid Haskic