Adultne, spolno zrele ptice, obitavaju u blizini gnijezda tijekom gotovo cijele godine. Sezona razmnožavanja (parenje i podizanje mladih) traje 9-10 mjeseci. Samo mlade ptice koje se još ne razmnožavaju, te stoga nisu vezane za koloniju, odlaze na velike udaljenosti od rodne kolonije, kako bi izbjegli kompeticiju s odraslima, u potrazi za hranom, teritorijem, istraživanjem, skitanjem. Po osamostaljenju, krajem kolovoza i tijekom rujna, mladi napuštaju koloniju i kreću na višegodišnje lutanje u tri migracijska smjera: sjeverozapadni - preko slovenskih, do austrijskih, talijanskih i francuskih Alpa; zapadni - uz Azurnu obalu do Španjolske; jugoistočni - do Rodopskih planina u Bugarskoj, preko Grčke, Turske i Izraela, sve do središnje Afrike (Sušić 1984, 1994, 2000, 2002). 

Praćenje jedinki može se vršiti ili praćenjem markiranih/prstenovanih ptica ili radio i satelitskom navigacijom (koja se na kvarnerskoj koloniji supova još ne primjenjuje iz financijskih razloga). Kombinacija intenzivnog satelitskog praćenja većeg broja juvenilnih jedinki i pojačanog dohranjivanja u rodnoj koloniji mogla bi pokazati bi li one ostale ako bi bilo dovoljno hrane.

Ptice koje prežive do spolne zrelosti, s 4-6 godina vraćaju se u rodnu koloniju, ili drugu rasplodnu koloniju, kako bi se pokušali pariti i razmnožavati. Kad ptica postane rasplodni adult, odlazi na «(dnevni) povratni migracijski ciklus», koji može biti poduzet svaki dan, svaka 2-3 dana dok par inkubira jaja ili svakog drugog dana dok podiže mlado. U drugim dijelovima godine mogu ići i samo ako su gladni. Na učestalost traženja hrane mogu utjecati vremenski uvjeti, posebno kiša, gusta magla i nedostatak vjetra i termala.

S obzirom da bjeloglavi supovi lutaju bilo kojim dijelom Hrvatske (ili Europe), gdje postoji mogućnost da budu ubijeni (npr. otrov, proganjanje, elektrokucija), nije dovoljno zaštititi ih samo u ornitološkom rezervatu.

Područja odgajališta

Piper (1994) navodi da je ideja «područja odgajališta» predložena od više autora, a značilo bi područje na koje nedavno opernaćene ptice odlaze nakon osamostaljivanja. To je područje udaljeno od najbliže rasplodne kolonije (preko 150 km koliko adulti dnevno prelaze u potrazi za hranom), gdje se adulti mogu naći samo u malim brojevima i malim udjelima (adulti su u kompeticiji za hranu s manje iskusnim mladim pticama). Moralo bi biti naseljeno supovima, s nekoliko mjesta gdje se adulti razmnožavaju (jer oni zajednički traže hranu) i imati dobar izvor hrane, barem u jednom dijelu godine (ili to područje neće biti ponovno korišteno). Subadulti mogu lutati napuštajući jednu subpopulaciju i pridružujući se drugoj.