Osim vanjskih čimbenika, kao što je stupanj gubitka staništa, na sklonost prema izumiranju vrste utječu čimbenici unutar populacije, kao što su veličina jedinke (one manjeg tijela su i manje osjetljive), te veća stopa reprodukcije (veća reprodukcija utječe na brži rast populacije i brži oporavak od čimbenika koji smanjuju njezinu veličinu, odnosno manje su osjetljive na stohastično izumiranje) (Pimm 1988); također i veličina prostora koji populacija zauzima pretpostavlja da vrste koje zauzimaju veliki prostor trebaju i mnogo individualnih energetskih potreba (Cardillo 2003). Može se očekivati da će bjeloglavi sup biti karakteriziran s izuzetno niskim fekunditetom (Piper 1994).
Bjeloglavi supovi su monogamne ptice, a oba roditelja moraju biti prisutna u prvom dijelu sezone razmnožavanja kako bi štitili jaje ili mlado. Stoga u raspravi neće biti razlike između «rasplodnih parova» i «rasplodnih ženki». Iako su bjeloglavi supovi uglavnom monogamni, ekstra kopulacije se događaju (Hatzofe, Sušić usmeno), no to nema veći učinak na dinamiku populacije. Treba utvrditi odnos spolno zrelih jedinki koje se razmnožavaju i onih koje se ne razmnožavaju.
Razmnožavanje se također može gledati sa stajališta jedinki, a ne populacije, kad je važno razmatrati reproduktivni uspjeh jedinke (Newton 1989), čiji su sastavni dijelovi broj sezona razmnožavanja, broj legla po ptici, veličina legla. Za bjeloglavog supa broj legla je jedan (potrebno je oko 9 mjeseci da se okonča rasplodni ciklus), polog je jedan, te je broj potomaka jedan. Jedina komponenta s potencijalnom varijacijom u veličini je broj sezona gniježđenja. Taj je broj u funkciji dobi kod prvog razmnožavanja, broja godina tijekom kojih se jedinka razmnožava i postizanja starosti jedinke.
Ptice koje se ne razmnožavaju u nekoj godini mogu se podijeliti u tri grupe: one koje se nisu počele razmnožavati, one koje se privremeno suzdržavaju od razmnožavanja, i one koje su se prestale razmnožavati (Piper 1994).
|