Otok Prvić je nenaseljen otok, južno od Krka, od kojega ga dijeli prolaz Senjska vrata. Širok je svega jedan kilometar, izduženog oblika, ukupne površine 14,3 km². Nešto širi na sjeveru (2,6 km), proteže se od sjeverozapada prema jugoistoku gdje se suzuje i završava s rtom Šilo. Središnjim dijelom otoka proteže se vapnenačka zaravan s tri uzdignuta vrha: Straža (356 m), Šikovac glava (342 m) i Kur (351 m). Zaravan i cijeli otok građeni su od krednih vapnenaca. Obalna linija je veoma strma, osim sjeverozapadnog dijela koji je nešto pristupačniji. Prvić je jedan od najburnijih, te stoga i najnepristupačnijih otoka u Jadranu. U zimskim danima za hladne bure obale Prvića i susjednog Golog su jedine među jadranskim i sredozemnim otocima koje se zaleđuju s ledenim naslagama debljine više od jedan metar. Bura, osim što se pobrinula za tako surov izgled obalnog pojasa, krivac je i za pejzaž unutrašnjosti otoka koja odaje dojam prave krške pustoši, premda velike biološke raznolikosti s 351 ustanovljenom biljnom vrstom, od čega 16 endema. Takvo ogoljelo stanje je rezultat i stoljetnog iskorištavanja otoka za ispašu stoke baških stočara (Randić 2003). Dominantna vegetacija je garig u kojem su zastupljene brojne endemske vrste biljaka. Po stijenama i točilima česta je vrsta Drypis jacquiniana. Od endemičnih biljaka treba spomenuti vrste: Campanula istriaca, Campanula pyramidalis, Centaurea dalmatica, Allium ampeloprasum. Skeletna tla obrastaju tipične kamenjarske biljke: Scorzonera villosa, Stipa pennata, Koeleria splendens. Jedino su u dolini Pećna razvijene vrlo niske zajednice crnike (Quercus ilex), zelenike (Phillyrea latifolia) i drače (Paliurus spina christi).

Ornitološko značenje daju mu brojne vrste rijetkih ptica koje se ovdje gnijezde. Supovi na Prviću imaju gnijezda na znatno većoj visini nego na ostalim otocima na Kvarneru i prelaze 100 mnv (Sušić 1985). I u ovom slučaju, zaštita ovog botaničkog i zoološkog rezervata je samo deklarativna, tako da se uspio sačuvati samo zahvaljujući činjenici da je teško pristupačan zbog nepovoljnih maritimnih svojstava u Senjskim vratima, strmih obala i otežanog sidrenja.

Nažalost, i ovdje je, prema izjavama lokalnog stanovništva koje ovdje drži ovce, utvrđeno useljavanje alohtone divlje svinje (Sus scrofa), koja će zasigurno promijeniti zaštićeni vegetacijski pokrov. Biljni je pokrov jedan od najosjetljivijih dijelova prostora, čijim se očuvanjem osigurava život i preživljavanje i sveukupnog životinjskog svijeta.