Iako je do sada u literaturi otok Krk najčešće navođen (uključujući i atlase) kao najveći otok u Jadranskom moru, ustanovljeno da otok Cres ima najveću površinu: 405,70 km², a otok Krk 405,22 km² (Duplančić Leder 2004).

Otoci su nastali u zadnjem razdoblju oledbe (prije 10.000 godina), kada se razina mora izdigla za otprilike 100 metara. Taj je proces još uvijek u tijeku, te se može reći da su Krk i Cres, kao i ostali jadranski otoci, još uvijek geološki mladi i neformirani. Prije kojih 20.000 do 30.000 godina čitavo kvarnersko područje, uključivši dijelove sjeverne Dalmacije i talijanske obale Jadrana, bilo je kopno. Porastom razine mora za približno 100 m, gore i brda tog područja postali su otoci (Sušić 2000).

Od svih jadranskih otoka, kvarnerski su otoci po broju biljnih vrsta najbogatiji. Na Krku, Cresu i Lošinju raste više od 1300 vrsta. Tako veliki broj taksona koji zasigurno nije definitivan, ima važno značenje za razumijevanje fitogeografskih i flornogenetskih prilika kvarnerskog dijela primorja. (Ostali jadranski otoci imaju nešto siromašniju floru od ovih prije navedenih kvarnerskih otoka. Prema sadašnjem stupnju istraženosti, broj vrsta koje rastu na ostalim otocima ne prelaze tisuću: Korčula - 917 vrsta, Mljet - 716 vrsta, Lastovo - 703 vrste, Hvar oko 750 vrsta itd.) (Sušić 2000).

Na ovom području otkrivene su takve biljne vrste koje se s obzirom na sadašnje klimatske prilike i zemljopisni položaj ne bi više mogle tamo očekivati. One su ostatak neke prijašnje, davne flore koja je u tim krajevima bila razvijena potkraj tercijara s jedne strane (tercijarni relikti) ili završetka oledbe (glacijalni relikti). Budući da je posljednje ledeno doba završilo prije kojih 12.000 godina, glacijalnih relikata ima znatno više od tercijarnih. Neki od njih (mezofilna flora) zadržali su se i ovdje npr: Asarum europaeum (kopitnjak), Corydalis solida (šupljika), Galanthus nivalis (visibaba), Ilex aquifolium (božikovina), Sanicula europaea (zdravčica), Viola reichenbachiana (ljubica) i mnoge druge (Sušić 2000).

Ovo se područje također odlikuje i razmjerno brojnom endemičnošću. Endemičnim skupinama biljnih vrsta općenito se u biogeografiji  označavaju vrste ograničene na razmjerno maleno zemljopisno područje. Neki endemi su rasprostranjeni samo na kvarnerskim otocima ili samo na nekima od njih (kvarnerskootočni stenoendemi), dok se neki endemi javljaju na dijelu čitavoga kvarnerskog prostora (kvarnerski stenoendemi). Na kvarnerskim otocima raste i određen broj takvih biljnih vrsta koje su endemične u čitavom istočnojadranskom dijelu Sredozemlja (ilirskojadranski endemi) i endemi koji su rašireni na čitavom liburnijskom kršu (kvarnersko-liburnijski endemi).

S današnjom tendencijom opadanja broja stoke (pretežno ovaca) smanjuju se površine pašnjaka, odnosno na pojedinim dijelovima je uočljivo da su kamenjarski pašnjaci kao karakterističan element kraškog krajolika "napadnuti" od pionirske vegetacije gariga i makija. (ponovno vraćanje zaraslog terena u pašnjak rijetko se provodi) (Sušić 2000).

Faunu sisavaca predstavljaju Martes foina (kuna bjelica), Glis glis (puh) koji gnijezda pravi i u suhozidovima, šišmiši, Nyctalus leisleri (mali večernjak), Pipistrellus nathusii (šumski šišmiš), Rhinolophus hiposideros (mali potkovnjak), Rhinolophus ferumeqinum (veliki potkovnjak), Pipistrellus kuhlii (bjelorubi šišmiš) (Sušić 2000).

Takvo bogatstvo flore i faune, tj. biološka raznolikost, očuvalo se upravo zbog specifičnih uvjeta života ljudi na otocima. Ekstenzivno ovčarstvo koje se ovdje provodi tisućljećima, omogućilo je održavanje pravilne ravnoteže među biljnim vrstama, te ujedno opstanak bjeloglavih supova. Tome pridonosi i uzgoj maslina.

Dvije vegetacijske zone ovih dvaju otoka čine: submediteranska (listopadna) zona i eumediteranska (vazdazelena) zona. Na oblikovanje biljnog svijeta ovih otoka utječu također vrlo jako sadašnje klimatske prilike svojim osebujnim režimom temperatura i oborina, a na ovom je području osobito izražen i utjecaj bure. Važan činitelj u razvitku biljnog pokrivača je i litološka podloga. Na kvarnerskim otocima susreću se uglavnom dvije podloge. Grebene i ispune izgrađuju većinom tvrdi i kompaktni vapnenci i dolomiti, a dna kraških polja ispunjava crljenica.

Flora istočnojadranskog primorja, koja je sastavljena od biljnih vrsta različite flornogenetske i biljnogeografske pripadnosti, uvjetovana je i vrlo značajnom osebujnošću cjelokupne vegetacije toga područja. Ta se vegetacija sastoji od razmjerno velikog broja najrazličitijih biljnih zajednica koje su u svojoj rasprostranjenosti dobrim dijelom ograničene baš na ovo jadransko područje ili na njegove pojedine dijelove. Te zajednice su i dalje predmetom sustavnih fitocenološko-tipoloških istraživanja.

Biljni pokrov submediteranske zone u donjem vegetacijskom pojasu (do 250 - 300 mnv) karakterizira prirodna termofilna listopadna šuma hrasta medunca (Quercus pubescens) i bjelograba (Carpinus orientalis), dok u višem vegetacijskom pojasu odnosno vegetacijskom stupnju (iznad 250 - 300 mnv) dolaze šume hrasta medunca (Q. pubescens) i crnoga graba (Ostrya carpinifolia) koji se često naziva i mediteransko-montani pojas.

Otoci su pod utjecajem sredozemne klime. Prevladavaju zimski vjetrovi koji pušu sa sjeveroistoka (bura) i s jugoistoka (jugo), dok ljeti pretežno puše zapadni vjetar (maestral).

Prosječne su zimske temperature iznad nule (oko 5⁰C), dok ljetne u prosjeku ne prelaze 25⁰C.

Prema podacima herpetologa, najviše autohtonih vrsta vodozemaca i gmazova od  svih otoka u Sredozemlju ima Cres - 32 vrste (Sušić usmeno), slijedi otok Krk s 30 vrsta (na 405,22 km²), a na trećem je mjestu Sicilija s 27  vrsta  (na 25.426 km²). Zatim slijedi Sardinija s 21 vrstom (na 23.813 km²), a onda i svi ostali mediteranski otoci (Sušić 2000)!

Ovdje žive neke vrste kojih nema na drugim mediteranskim otocima: vrste Bufo bufo (smeđa krastača) i Algyroides nigropunctatus (mrki gušter) žive jedino na Cresu, Krku i Rabu, Triturus vulgaris meridionalis (mali vodenjak), Bombina variegata (žuti mukač), Rana dalmatina (šumska smeđa žaba) i Anguis fragilis (sljepić) dolaze samo na Cresu i Krku, a jedino na Cresu, od svih mediteranskih otoka, zabilježene su vrste Podarcis muralis (zidna gušterica) i Lacerta viridis (obični zelembać) (Tvrtković 1993). Otok Krk ima 13 vrsta zmija, a u cijeloj Hrvatskoj živi samo 14 vrsta! Plavnik ima 7 vrsta gmazova. Zečevo i Kormati su važno gnjezdilište galebova, čigri, vranaca i drugih ptica. Tu su najveće kolonije galeba klaukavca (Larus cacchinans) na Kvarneru (Sušić 2000).