Latinski naziv: Phalacrocorax aristotelis desmarestii

Opis odrasle ptice: crno perje sa zelenim metalnim odsjajem, crni rubovi pera daju ljuskasti izgled. Kljun crn sa žutim rubovima, podvoljak žute boje, oči smaragdno zelene sa uskim žutim prstenom. Noge i stopala crni.

Mlade ptice: Gornji dio tijela smeđe boje, brada bjelkaste boje, prema grlu smeđe. Trbuh svjetlije boje. Tragovi smeđeg perja mogu se vidjeti do treće godine starosti.

Glas: Mužjakovo “a-aarks” isprekidano je sa grlenim klikanjem (roktanjem), osobito na gniježđenju. Ženke klikaju i pušu.

Morski vranci imaju posebne prilagodbe tijela zbog načina hranjenja. Odrasli nemaju veće naslage masnog tkiva (adaptacija na neutralni uzgon) pa se moraju često i puno hraniti.

Red: Pelecaniformes

Srodnost sa:

• Pelecanidae - pelikani
• Sulidae – blune
• Phalacrocoracidae – kormorani
• Anghinidae - anhinge
• Fregatidae – fregate
• Phaethonidae – tropske ptice

Vranci su vrlo slični sa kormoranom Phalacrocorax carbo

Vranci su ptice koje se drže obale. Povremeno, odu na jezera i rijeke, ali obično sami (kormorani se na kopnu obično vide u grupama). Kljun vranaca je tanji od kormoranovog i čelo je strmije. Obično leti neposredno iznad površine mora.

Kormoran ima krupniji, snažniji kljun od vranca. Kut kojim se čelo spaja sa kljunom je manji, a žuta boja kože oko lica je ekstenzivnija. Kormorani se mogu naći na obali ili na vodenim površinama u unutrašnjosti, gdje mogu tvoriti velike kolonije.

Phalacrocorax (grčki) - odnosi se na golu kožu oko lica i znači “ogoljeli gavran”

Morfometrijske mjere:

Krilo 25,8 cm

Kljun 6,1 cm

Težina 1700-2200 g

Rasprostranjenost:

Običan morski vranac – Island, Skandinavija, Pirinejski poluotok – Atlantska obala;

Podvrsta P.a. desmarestii: Sredozemlje od Francuske i Španjolske do Turske i Crnog mora. U sj. Jadranu (1985-89) 19 otoka nastanjuju za vrijeme gniježđenja. Benussi 1990. procjenjuje da je brojnost ove populacije 500-688 parova.

Ukupna populacija u Sredozemlju procjenjuje se na 7000 parova.

Morski vranci mogu “preskočiti” sezonu gniježđenja, a vrijeme razmnožavanja im jako varira, kako godinama, tako i unutar iste kolonije. U isto vrijeme se mogu naći tek položena jaja i juvenilne ptice kojima paperje prelazi u perje.

Kretanje:

Prstenovanjem morskih vranaca utvrđeno je da mlade ptice ponekad zimuju u Italiji, no detaljna istraživanja nisu rađena.

Zimi se morski vranci mogu vidjeti u velikim skupinama duž zapadne istarske obale.

Europska istraživanja pokazala da mnoge populacije ne odlaze više od 70 km od mjesta gniježđenja.

Traženje hrane

Morski vranci se hrane individualno ili u skupini. Jata mogu slijediti plove riba. Tijekom razmnožavanja hrane se na udaljenosti od 0.8 km do 10 km od mjesta gniježđenja (kod nas nisu rađena istraživanja).

Dubina na kojoj obično love ribu od 21-40 m (najdublje zabilježen zaron 61 m).

47% vremena koje provedu pod vodom je u potrazi za hranom.

Prosječna brzina ronjenja 1.7-1.9 m/sek.

Hrana - riba:

Dnevni unos hrane: 250 g (13.5 % tjelesne težine)

Procijenjeno je da za bazalni metabolizam trebaju 208 g hrane dnevno, a na rezervama masnog tkiva mogu preživjeti do 12 dana.

Veličina ribe koju jedu: do 20 cm.

Stanište i razmnožavanje

Zadržava se na kamenitoj obali i otočićima. Veličina kolonije ovisi o topografiji i pogodnoj vegetaciji.

Gnijezda gradi u grmovima tršlje ili mirte, često prekrivenim tetivkom, kupinom, odrasle ptice grade karakteristične tunele, koje im služe kao prolazi do mora.

Unutar grma, gdje su jaja i mladunci zaštićeni od predatora (galebovi često stoje na vrhu grma!), parovi rade gnijezda od grančica.

Neka gnijezda međusobno su udaljena 1-2 m.

Vrijeme razmnožavanja varira  - iskusniji parovi mogu započeti polaganje jaja u veljači, a manje iskusni tek u travnju. Polaganje jaja ovisi i dostupnosti hrane.

Gnijezdo je veličine 45-55 cm, građeno od grančica, stabiljki, mekše vegetacije, ali i plastike, komadića mreže i smeća koje more izbaci na obalu. Grade ga oba roditelja, mužjaci nose materijal za gradnju.

Jaja su bijele boje; na Brijunima je pronađen polog sa 6 jaja u gnijezdu, najčešće ženke snesu 3 jaja, težine oko 50 g. Jaja polaže obično u intervalima od 3 dana.

Par može ponoviti polaganje jaja ako je prvi polog uništen tijekom prvog dijela inkubacije. Par se izmijenjuje na gnijezdu.

Inkubacijski period za prvo jaje 36 dana, za drugo 33 dana, treće 31 dan (izlijeganje je dosta sinhronizirano).

Mladunci se glasaju u jajetu bar 24 sata prije izlijeganja.

Pilići su crne boje kože, koja se brzo bude prekrivena crnim paperjem. U 6 tjednu mladi je potpuno prekriven perjem, težine 1700 g. Obično u gnijezdu prežive 2 mladunca. Pilić se počinje glasati već 30 min. nakon izlijeganja.

Traženje hrane je isprva nekoordinirano i nespretno, a sa 3 tjedna pilić može stajati  i sam uzeti hranu iz volje roditelja.

Ptice koje gnijezde ostaju vezane za koloniju (filopatrija), no mlade ptice mogu otići u drugu koloniju.

Dob početka formiranja parova 2-3 (2-5), ženke uglavnom sa 3 god.

Prijetnje populaciji

• Kolonijalne ptice osjetljive su na uznemiravanje

• Smanjenje količine i dostupnosti ribe zbog pretjeranog izlova.
• Ubijanje zbog predrasude da “kradu ribu”.
• Turisti koji obilaze otoke koji su mjesta gniježđenja.
• Onečišćenje mora.
• Onečišćenje kopna otpacima odbačenim u more (mreže, udice).
• Glodavci.

Korištenje plastičnih materijala za gradnju gnijezda

Mjere zaštite:

Podizanje svijesti javnosti o prijetnjama populaciji.

Sprječavanje onečišćenja mora.

Identificiranje i zaštita mjesta gniježđenja.

Zaštita mjesta hranjenja.

download teksta u pdf-formatu izvješće o istraživanju morskog vranca 2009.