Migracije životinja su stoljećima inspirirale  i plijenile našu pažnju, ali tek je 1970-ih narasla naša svijest da su migratorne životinje ranjive. Osim prirodnih prijetnji kojima su izložene zbog udaljenosti koju prevaljuju, geografskih i vremenskih izazova, koji su i više no dovoljni da izazovu opasnosti, životinje koje sezonski mijenjaju svoje mjesto obitavanja izložene su antropogenim utjecajima – uništavanju njihovih mjesta za hranjenje i odmaranje, izgradnji visokih zgrada, dalekovoda, brana i drugih prepreka, neodrživom ubijanju njihova plijena ili njih samih. Čak ako i jedna zemlja štiti migratorne životinje, druga zemlja na migracijskoj ruti može može uništiti sve napore one prve, namjerno ili ignoriranjem mjera zaštite.

Odgovor na takve prijetnje je međunarodni ugovor čiji su ciljevi visoki standardi koji će važiti jednako za sve zemlje članice. Tako je nastala Konvencija o migratornim vrstama divljih životinja, koja se obično zove engleskom skraćenicom CMS ili Bonskom konvencijom (po gradu u kojem je 1979. godine osnovana).