Ptice su najčešće viđeni predstavnici faune, a ipak vrlo malo ljudi poznaje vrste koje obitavaju oko nas. One su osjetljivi indikatori stanja okoliša. Zbog svoje brojnosti, stalne prisutnosti, ptice predstavljaju izvrstan primjer faune na kojem se mogu naučiti osnove ekologije i primjeri zaštite prirode. Znanstvenici ornitolozi ptice proučavaju niz godina, o njima je sakupljeno mnoštvo podataka. Podaci o promjenama u brojnosti ptica i rasprostranjenju mogu se koristiti za praćenje fluktuacija u okolišu, koje uključuju onečišćenja, klimatske promjene, degradaciju staništa. Europska unija je prepoznala ptice kao najvažniji indikator eko-sustava, te je Direktiva o pticama jedna od dvije direktive na kojoj se temelji europska ekološka mreža Natura 2000.

Prema IUCN-u (Svjetskoj uniji za zaštitu prirode), od 9.998 poznatih vrsta ptica, 137 je potpuno izumrlo ili nestalo u prirodi (postoje samo jedinke u zatočeništvu), 192 vrste su kritično ugrožene, 362 vrste su ugrožene i 669 vrsta spada u kategoriju rizične.

Glavne smjernice za očuvanje ptica uključuju:

• zaštita staništa na kojima ptice gnijezde, hrane se, odmaraju tijekom migracije ili koriste za obitavanje odnosno zimovanje
• upravljanje staništem na održivi način koji ne šteti pticama
• donošenje i implementiranje zakona koji se odnose na zaštitu ptica
• podizanje svijesti javnosti putem medija, kampanja i uključivanje javnosti u aktivnosti zaštite
• edukacija javnosti, posebno djece, o pticama i načinima njihove zaštite
• obnavljanje zapuštenih i uništenih staništa koja mogu biti pogodna za ptice
• očuvanje ugroženih ptičjih vrsta
• reintrodukcija i repopulacija izumrlih vrsta odnosno ugroženih vrsta smanjene brojnosti
• povećanje brojnosti ugroženih vrsta ptica mjerama izravne zaštite populacija
• kontrola invazivnih vrsta koje mogu negativno utjecati na ptice, bilo izravno (npr. štakori koji jedu jaja i mladunce) ili neizravno (npr. putem kompeticije za hranu) 
• umjetni uzgoj ugroženih vrsta i puštanje u prirodu